Piše: Boris Miljković Jeseni u Sremu su nekad bile drugačije. Da li mogu po delovima sećanja i pričama da ih opišem? Probaću… Uveliko su se…
Samo ne piše da slanini vazduha treba da ispod nadstrešnice diše. To ne piše!!! Ni da treba oštra britva, glavica luka i paradajz jabučar. Astal…
Piše: Boris Miljković Jovan je bio sin jedinac. Bio je odličan đak i dobro dete. Voleo je Srem više od svega. Voleo je konje, puline…
Кoliko puta kaže: “Bore, otrči do one blesave Nade i zovi nju i Zlaju da dođu, gotov je ručak”. Onda ja trk uz breg i…
Piše: Boris Miljković Pored kaldrme paralelno, protezao se prašnjavi kolski put kojim su svi išli. Кaldrmom samo retko vozilo, jedan autobus dnevno, poštanski žuti kombi…
Piše: Boris Miljković Svako selo u Sremu ima jednog ili više, što je Balašević u pesmi opevao, “namćora” koji ne vole. Ajde da ne kažemo…
Piše: Boris Miljković Znao sam ga ceo život. Ostavljao je bicikli kod nas kada ide do Zemuna. Suv, mršav, pravi onaj Sremac crna lica kao…
Piše: Boris Miljković Deda Jova mi uvek pričao da hrane za stoku i ljude uvek moraš spremiti. I uvek viška u kući imati. – A…
Piše: Boris Miljković Drugi put danas pričamo. Prvi put mi je pričao o delima, slikama Save Šumanovića. Slušao sam ga tad pažljivo, a danas još…
Piše: Boris Miljković Kažu bilo je teže nekad živeti. Jeste, verovatno, ali bilo je lepše i bezbrižnije tih osamdesetih u mom selu Banovcima. Mi, deca,…
© Sremske Novine 2025. Sva prava zadržana. | O nama | Uslovi poslovanja | Kontakt