• sreda, 27. maj 2026.
OSAM DECENIJA SLOBODE: Krigla soli u grlu
Društvo | Reportaža | Inđija
0 Komentara

OSAM DECENIJA SLOBODE: Krigla soli u grlu

7. septembar 2025. godine

Otac, stric, tetka sa tatine i deda sa mamine strane, Živanu Babajiću bili su u vrtlogu antifašističke borbe. Njegova sećanja na priče koje je slušao u detinjstvu obojena su najtamnijim bojama koje nemaju nikakve tragove svetlosti.

-Petar Laketić čije ime stoji na spomeniku u centru Maradika, žrtva je logora smrti u Jasenovcu, jednog od najozloglašenijih mučilišta. Bio je moj deda po majci, ja sam bio u Jasenovcu i video da tamo stoji njegovo ime, kao što stoji ovde u Maradiku, počinje priču Babajić, već na početku suzdržavajući suze u očima.

Živanov deda Petar odveden je prvo u Irig, preko Sremske Mitrovice, pa zatim u Jasenovac.

-U tom hrvatskom logoru ubili su mog dedu, nedužnog, mučki, u neljudskim mukama, kaže Živan Babajić.

Desetak godina imao je naš domaćin kada mu je otac pričao da ga je samo sreća spasila smrti u novosadskom dvorištu u koje su mađarski fašisti odvodili Srbe.

-Mom ocu pomogao je Nemac, on ga je izveo iz Novog Sada, odveo preko Dunava u Srem, a pošto nije mogao u vojsku jer je bio invalid, angažovali su ga da bude kurir, priseća se Babajić.

Otac nije bio jedini član porodice koji je učestvovao u Drugom svetskom ratu, Živanova tetka bila je medicinska sestra, lečila i zbrinjavala borce.

-Ona je kasnije jedva ostvarila svoja boračka prava, pomogao je nekadašnji predsednik Skupštine Grada Beograda, Branko Pešić, a stric je stigao do Trsta i tamo preminuo, dok penziju nikad nije ostvario, nastavlja naš sagovornik.

Glavni put za Novi Sad iz Beograda nekada je vodio preko Maradika, i tu je Živanov deda držao kafanu, u koju su jednog dana, bez najave, upale ustaše.

-Uveče su pili u toj kafani, kad ujutru vod ustaša u novim uniformama, došao i postrojio nedužne ljude, Maradičane, i terali ih da pojedu kriglu soli, a nisu im dali kap vode da popiju, seća se Živan majčinih reči.

Oktobarsko slobođenje Maradičani su dočekali posle Beograda, zajedno sa Inđijom, kaže naš sagovornik.

-Vojska je samo prošla kroz Maradik, nije bilo borbi, ali pre toga su Nemci starosedeoci iz Inđije odlazili u konjskim zapregama, kroz Maradik prema Irigu, putem koji i danas postoji, na toj kaldrmi sam se igrao, i tu kolonu su bombardovali, gde su se ljudi povlačili, objašnjava Babajić, ističući da se to mesto i danas poznaje.

Tekovine antifašističke borbe, prema njegovim rečima danas se malo pominju i poštuju.

-Voleo bih da mladi ljudi više čitaju o ratovima koji su se vodili na prostoru bivše Jugoslavije, to su naši preci, roditelji, bake i deke, ne smemo zaboraviti njih i njihovu žrtvu, brišući suze kaže ovaj Maradičanin.

Svi ovi događaji zauvek su odredili i obeležili život porodice Babajić, antifašistička borba za njih nije bila samo društveni, već i lični događaj, koji je njihove najmilije odveo u nepovrat, a ostavio uspomene koje se prenose na sve generacije ove maradičke porodice.

Krigla soli u grlu ostala je da izjeda rane na srcima cele porodice, koje ni vetar slobode ne može da zaceli.

Mirjana Stupar

Sremske novine polažu autorska prava na sve vlastite sadržaje (tekstualne, vizuelne i audio materijale, baze podataka, vizuelizacije baza podataka, baze dokumenata i elektronske prikaze dokumenata i programerski kod). Neovlašćeno korišćenje bilo kog dela portala nije dozvoljeno, smatra se kršenjem autorskih prava i podložno je tužbi.

Najnovije vesti

TRENUTNO NEMA KOMENTARA.

Ostavi komentar