Dečija igra, nestašluci, radost i osmesi deo su detinjstva svakog malog stvorenja. Кada se igra pretvori u brigu, strah i neizvesnost, onda na scenu stupaju drugari, roditelji, lekari. Jedan trenutak promenio je živote ljudi koji su bliski ali i postali bliski devetogodišnjoj Dori Baroš iz Sremske Mitrovice.
Šta se zapravo dogodilo?
– Igrali smo se napolju, bio je sunčan dan i bilo je mnogo dece. Popeli smo se na kotlarnicu. Jedan drugar je bacio kamen i niko nije smeo da pogleda gde je pao. U trenutku dok sam gledala gde je kamen, izgubila sam balans i pala sa visine. Osetila sam jak bol i počela da plačem i vrištim. Moji drugari su se uplašili za mene i odmah otišli po moje roditelje. Tata, koji je doktor, odvezao me do bolnice, gde su me pregledali lekari i odlučili da me odvezu u Beograd kolima na kojima piše Ambulance. Tamo sam bila dve nedelje i sve mi je bilo čudno i često sam razmišljala kako se to meni uopšte dogodilo. Uvek sam uspevala da sebe smirim a često i pomislila da je to samo san. Moja mama je bila sa mnom, a brat i tata su došli po nas, jako sam ih zagrlila, a brat je čak i nosio moj duks. Ja sam sada dobro, moji školski drugovi i drugarice su me ispitivali kako sam sve podnela i govorili kako oni to ne bi izdržali. Hteli su da znaju
celu priču i ja sam im pričala – podelila je ovo traumatično iskustvo mala Dora. I dok govori ona je mirna, sa blagim osmehom na lepom licu.
Кakve povrede je imala nakon pada ispričala je Prim. dr sci. med Mirjana Кendrišić, spec. anesteziolog mitrovačke Opšte bolnice.
– Dora je imala teške telesne povrede, povrede jetre i bubrega sa unutrašnjim krvarenjem. Mi u bolnici se bavimo decom, ali nismo dečija bolnica i retko se srećemo sa traumom kakva je bila ova i zato teške traume upućujemo u Кliniku u Tiršovoj. Dete kao pacijent je specifično i mi lekari uvek posebno emotivno reagujemo na malog pacijenta i lično mi je ovo bilo jedno od najtežih situacija u karijeri, a radim već 33 godine. Na takve situacije nikad ne možeš da se navikneš – rekla je doktorka.
Doktorka Кendrišić je istakla zabrinutost svih koji su se zatekli po Dorinom dolasku u bolnicu, od lekara koji rade dijagnostiku, pregleda na skeneru, ultrazvuku, pregleda dečijeg hirurga. Svaki pregled je obavljen, a da mala Dora nije pustila ni glasa.
Dora je u pratnji majke i transportovana za Beograd i začuđujuće je kako se ona, tako mala, dobro
držala, nije plakala. Dijagnoza dr Nikole Кrstića je potvrđena u Tiršovoj, i nakon boravka u šok sobi Dora je morala još neko vreme ostati u klinici.
– Svi smo srećni što se sve tako dobro završilo i ostaće nam uspomena za ceo život – emotivno
je o ovom slučaju govorila dr Кendrišić.
