Laćarak – Od subote, 18. juna, pa sve do sredine protekle sedmice, u dvorištu Milana Antonića u Laćarku bilo je uskladišteno oko 80 artiljerijskih zrna različitih kalibara. Pukom srećom, u delovima granata nije bilo baruta, ali je porodica Antonić jedva dočekala da se reši neželjenog otpada koji je nameravala da proda u staro gvožđe.
– Sve sam to pronašao na smetlištu u blizini sela Jamena u šidskoj opštini. Bavim se prikupljanjem i prodajom sekuntarnih sirovina, pa obilazim sela po Sremu i smetlišta gde pokupim ono što bi se moglo prodati, stare šporete, frižidere, metalni otpad…– priča nam 39- godišnji Milan Antonić.- Vidim, ima tu dosta sirovine za otpad i sa rođakom Milenkom Nikolićem sve natovarim u kamion, dovezem kući i uredno složim u dvorištu. Ali, nisam baš bio siguran da je sve u redu i obavestim nadležne o tome. Nisam lud da rizikujem život mojih četvoro dece.
Priča o hrpi artiljerijskih granata brzo je prostrujala najvećim selom u Srbiji, ali se javnost utišala kada su na lice mesta stigle specijalizovane ekipe Sektora za vanredne situacije, policije, vatrogasci i hitne pomoći, za svaki slučaj. Prebrojano je skoro 80 artiljerijskih zrna.
-Reč je o artiljerijskim zrnima, bez baruta tako da nema nikakve opanosti po stanovništvo. Posle pregleda, ustanovljeno je da nije reč o NUS-u (neesplodiranim ubojnim sredstvima), već da se sve može tretirati kao običan otpad – kaže načelnik Odeljenja za vanredne situacije u Sremskoj Mitrovici Stevan Pejić i objašnjava da su to samo „gvozdene košuljice granata, bez barutnog punjenja“.
Sasvim druga stvar bi bila u pitanju da su ove granate bile pune jer bi, u ovom broju granata, bilo najmanje 300 kilograma baruta.
Hrpa artiljerijskih zrna je izazivala pažnju brojnih Milanovih komšija. Jedan od njih, Đorđe Popović kaže da je Milan sam odmah obavestio nadležne o neobičnom pronalasku na smetlištu, ali i da podlegao raznim čudnim predlozima kako da se reši sumnjivog otpada.
– Nije hteo ništa da krije, niti da rizikuje. Nije hteo ni da sve baci u reku, kako su neki pričali da je najbolje uraditi. Jednostanvo, strahovao da je ima opasnosti po ljude pa je sve prijavio – priča nam Popović.
U isto vreme Milan se priseća da su dana, kada je pronašao vojni otpad, na smetlištu kod Jamene na nekoliko mesta gorele vatre.
– Koliko znam, kod Jamene je devedesetih godina bilo mnogo vojske, a nekada su tu bile i karaule. Čuo sam i da je taj deo tromeđe Hrvatske, Bosne i Srbije tek nedavno razminiran – priča Milan.- Ko zna šta se sve krije po smetlištima u tim selima uz granicu i šta sve, ne daj bože, može eksplodirati kad krene vatra po smetlištima.
Kako sam kaže, nije mu žao što je ostao bez očekivane zarade od prodaje starog gvožđa. Najvažnije mu je da se artiljerijska zrna odnesu jer nije prijatno spavati kraj njih, makar i verovao da je sve to samo gomila bezopasnog otpada.
Ž.Negovanović