Kada je otišla u penziju Radoslava Đorđević iz Šida, nekadašnja profesorka srpskog jezika i književnosti, odlučila je da sebi ispuni dugogodišnju želju – da se oproba u izradi mirisnih dekorativnih svećica. Ono što je nekada posmatrala sa divljenjem, vremenom je postalo njen svakodnevni hobi i izvor zadovoljstva.
– Mirisne dekorativne svećice su oduvek privlačile moju pažnju i izazivale divljenje. Kada sam otišla u penziju, poželela sam da i sama pokušam da napravim nešto tako posebno. Inspirisala me je njihova bajkovita lepota, jer one nisu samo izvor svetlosti i mirisa, već i mali ritual koji menja prostor i raspoloženje – kaže Radoslava.



Pre nego što je počela da ih izrađuje, detaljno se informisala o tehnikama i materijalima. Danas u radu koristi isključivo prirodne sastojke, a kaže da je izrada eko mirisnih sveća veoma zahtevan posao jer traži mnogo znanja, vremena i strpljenja.
– Svećice pravim od čistog pčelinjeg voska, žutog i belog, koji ima prijatan medeni miris, a u poslednje vreme i od sojinog voska. Svi materijali su prirodni, oplemenjuju prostor i deluju opuštajuće, jer ne oslobađaju toksine prilikom sagorevanja kao što je slučaj kod parafinskih sveća. Svaki komad prolazi dug proces izrade. Od prvog ulivanja voska do gotove dekoracije ponekad prođe i više dana. Najpre se svećice oblikuju u kalupima gde ostaju od šest do dvanaest sati, u zavisnosti od materijala i veličine. Potom sledi ukrašavanje, koje može trajati satima, a kod složenijih figura i po nekoliko dana rada. Posebnu draž daju im prirodni mirisi eteričnih ulja, koji su blagi i nenametljivi. Koristim eterična ulja poznata u aromaterapiji, pa kada se sve spoji – vosak, miris i svetlost dobija se posebna atmosfera koja opušta i oplemenjuje prostor – priča Radoslava.
NJene svećice često postaju i mali pokloni za različite prilike, jer su motivi raznovrsni – od cvetnih oblika do prazničnih ukrasa.


Iako ih pravi iz hobija, Radoslava je svoj rad delila i u humanitarnim akcijama, među kojima je i bazar u Moroviću. Kaže da ne gleda na to kao na posao, već kao na ličnu radost i način da nekome ulepša dan.
– Ovo radim, pre svega, iz zadovoljstva. Uvek se odazovem kada je reč o humanitarnim akcijama, jer mi je drago ako moj rad može da pomogne drugima. LJudi koji ih vide često kažu da u njima ima neke posebne topline, a meni je najlepše kada osetim da su prepoznali ljubav koju ulažem u svaku napravljenu svećicu – kaže ova kreativna penzionerka iz Šida i dodaje:
– Važno je pronaći nešto što vas ispunjava. Nikada nije kasno da ostvarite svoj san. Ja sam svoj pronašla i u njemu istinski uživam.
S. Mihajlović


