Sreda, 29. jun 1983.
Nedelja je. Druga u mesecu junu. Vašar u Šašincima, po prvi put. Početak tradicije…
U znaku kiše. Padala je celu noć. Menjala lik, sitna, krupna, sitna. Sve je mokro: drveće, kuće, asfaltne ulice.
Junsko jutro, sivo ogledalo tmurnog neba.
Na šašinački vašar kreće se u čizmama i s kišobranom.
Šašinačke ledine. Mokre. Blato i niz bara. Između dva hoda brisača, nazire se ponosno istaknuta nova crvena tabla sa crnim slovima – „VAŠARIŠTE“. Lovci. Kriju li i pušku pod lovačkom kabanicom? Oni su redari, vaqa biti dobar ovde.
Blatwava staza vodi u vašarski plac. Ljudi oko vage žele dobrodošlicu. Ulazna taksa za krupnu stoku 100 dinara, za ždrebad i telad 50, prasad i jagnjad 30 dinara. Osmesi, pozdravljanja i – dovikivanja.
-Šašinčani, da ste ranije pravili vašar, pre bi kiša pala – viče dugajlija mokrih brkova. Smeh, izraz zadovoljstva na vlažnim licima, jer, ipak, najvažnije je što kiša pada, usevi će dobro roditi, a za dobre vašare ima dana.
Nema vašara bez šarenica
Table s natpisima „ZANATSTVO“, „GRAĐA“, „TEKSTIL“, „PROIZVODI OD KOŽE“ – samuju. Krojači, šeširdžije, korpari, opančari, sarači, četkari, slastičari – nisu došli. Nisu došli – a vašar, bez sebi svojstvene šarene boje, bez liciderskih srca, lilihipa, žute alve – i nije vašar. Ovaj put samo stočna pijaca.
„Teren za konje“, obaveštava mokra tabla. Cekan, Mališa i Kokan, u proseku stari 10 meseci, prodaju se za 20 starih miliona. Iz Osečine su.
„Teren za goveda“ je ispunjen. Puno prodavaca – malo kupaca. Najviše teladi. Rasno, žensko tele od 75 kilograma prodato je za 16 hiljada dinara.
Šašinci ili Laćarak, pitam nakupca iz Bosne.
-Svejedno je, inspekcija je mitrovačka u oba slučaja, ona nije opasna kao ona rumska – objašnjava Miloš.
-Vidi šta je mleko, šta je kvalitet – demonstrira masnoću mleka, trljajući ga među dlanovima, krupan Noćajac mokrih brkova. -Dvanaest litara daje.
Krava i tele sedam miliona.
Prasica, belih i crnih, ima dosta. Ponajviše iz okoline Šapca. Na kilo niko ne prodaje, samo đuture. Valjda je ljude sramota da kažu 400 dinara za kilogram.
Koze, jarići s najlonom preko leđa, jagnjad, ovnovi. Ime koze je „Lepa Brena“, a dva jareta su njen „Slatki greh“, cena samo 23 hiljade dinara. Dao bi ih i za 20 hiljada, vidise.
Ovan od 104 kilograma.
-Prošle nedelje sam ga ošišao i samo skinuta vuna merila je osam kilograma i 800 grama. Ne bi ga mogli pojesti ni deset baraba – provocira omanji vlasnik ovna.
Treba zaliti prvi vašar
Kiša jednako kvasi i one s parama i one bez para. Kvasi i sekretara MZ Šašinci Jovu Tomića.
-Upravna zgrada, rampe za stoku, česme, vodovodna mreža, sve je to delo dobrovoljne akcije, u kojoj je učestvovalo 80 posto meštana Šašinaca. Vrednost tih radova, ušteđena suma je 80-90 starih miliona. Lovci su redari, a novac od redarstva lovačko društvo će uložiti u neku društvenu akciju. Površina vašarskog placa je devet hektara i izdeljen je na parcele dužine 420, a širine 46 metara, sa označenim tablama gde je šta. Voda i struja su dovedeni do mesta određenog za kafanske šatre. Taksa je 100 dinara po kvadratnom metru.
Odlazimo da vidimo kako se prodaje „vruća“ i „ono“ sa roštilja. Tema pod šatorom je kiša. Rodiće kukuruz.
-Ta dobra je, ta kiša. Treba zaliti prvi vašar, drugi će biti bolji.
Nebo je platilo aldumaš.
Vašar će se održavati jedanput mesečno, druge nedelje u mesecu. Dođite na sledeći!
Pisao: Jovan Vukajlović
