Nastavu u osam razreda prati tek 52 učenika. U drugom razredu ima njih samo dvoje, što znači da će zbog malog broja đaka doći do gašenja viših razreda i njihovog usmeravanja u školu u Mačvanskoj Mitrovci
Piše: D. Tufegdžić („Sremske novine”, dodatak „Mačva”)
Osmogodišnja Osnovna škola „Dobrosav Radosavljević Narod“ u Ravnju koja je pre više od 60 godina brojala oko 250 učenika, sada u svojim klupama ima njih tek nešto više od 50 đaka. Na žalost, sva je prilika, da će se u narednih godinu – dve viši razredi ukinuti i deca od petog do osmog razreda nastavu pohađati u Mačvanskoj Mitrovici.
Po završetku Drugog srpskog ustanka, severni deo Mačve je počeo intenzivno da se naseljava, prvenstveno Zasavica 1 i 2 i Ravnje. Konkretno Ravnje je počelo da se popunjava posle čuvenog Boja na Ravnju koji se odigrao u avgustu davne 1813. godine. Ljudi koju su ovaj kraj naselili bili su mahom iz Bosne, iz Hercegovine, pa i Crne Gore. Najveće selo koje se u to doba razvilo bila je upravo Zasavica 1 i ona je 1835. godine imala status takozvane opštine za Zasavicu 2 i Ravnje.
Sa radom škola u tom selu počela je 1854. godine, dosta pre nego u Ravnju. Tek godinama kasnije ugledniji meštani iz Ravnja kao što su Petar Stanković, Marko Simić, Milan Nikolić, Pantelija Domčić i drugi, zajedno sa popom Tomom iz Zasavice 1 pokrenuli su incijativu da se počne graditi škola u Ravnju, jer je dece bilo puno i na nastavu su morala da idu u školu u Zasavici 1. Škola je konačno sagrađena 1893/94 i u to vreme u njoj je bilo 150 učenika, što nije bilo za čuđenje s obzirom da su u to vreme porodice imale i po petoro-šestoro dece.
Ta škola je funkcionisala sve do 1912. godine i ratova, prvo Balkanskih, a zatim i Prvog svetskog. Po završetku Velikog rata škola počinje ponovo da radi, a već 1925. godine gradi se i nova zgrada škole. Prethodna, odnosno prva zgrada škole bila je smeštena u samom centru sela, na mestu gde se sada nalazi seoski dom kulture, a nova je pomerena nekih stotinak metara dalje. Tada je pored škole izgrađeno i dva stana za učitelje. Škola u Ravnju u to vreme bila je četvorogodišnja, nastava za više razrede se održavala u Zasavici I.
Ono što je zanimljivo vezano za novu zgradu jeste činjenca da su je meštani sami dobrovoljno izgradili i to od materijala neke stare austrougarske kasarane koja se nalazila preko Save, tako da su sav materijal za njenu izgradnju morali da prenesu skelama preko reke.
Sa početkom Drugog svetskog rata škola opet prestaje sa radom sve do njegovog kraja. Do 1954. godine škola je bila četvorogodišnja, a nakon tog osmogodišnja.
Pošto je učenika u Ravnju iz godine u godinu bilo sve više 1957/58 gradi se nova veća zgrada škole u kojoj se i dan danas odvija nastava. U to vreme oko 250 učenika je pratilo nastavu u toj školi. Na žalost, sada je situacija dosta drugačija, nastavu u osam razreda u Ravnju prati tek 52 učenika. U drugom razredu ima njih samo dvoje, što znači da će upravo zbog malog broja đaka doći do gašenja viših razreda i njihovog usmeravanja u školu u Mačvanskoj Mitrovci, a to će se najverovatnije desiti čim nov objekat škole u Mačvanskoj bude kompletno završen.
Inače kako je objasnio Slađan Papić, direktor Osnovne škole “Dobrosav Radosavljević Narod”, škola u Ravnju je u relativno dobrom stanju, sa igralištem i malom fiskulturnom salom koja je urađena pre par godina, „prepakovan″ je krov, stavljena je izolacija, a trebalo je i da bude postavljena PVC stolarija, ali zbog nekih problema koji su se javili između Ministarstva koje je te radove finansiralo i izvođača istih, do toga još nije došlo.
– Jako je tužno to što se sela gase, što se škole gase, ali to je naša realnost, nema dece, momci se ne žene, devojke ne udaju, ko je mogao i imao priliku otišao je iz sela u grad. Šta više da se kaže, ako znamo da u drugom razredu imamo ove godine samo dva učenika, dalje je sve suvišno – rekao je Papić i odmahujući glavom dodao da je žalosno što će tolika škola u Ravnju vrlo brzo da ostane skoro prazna.
