Na obroncima Fruške gore, u selu Šuljam, već dve godine nastaju plišani junaci sa dušom. Njihova autorka je dvadesetpetogodišnja Željana Popović, studentkinja nemačkog jezika i književnosti u Novom Sadu, koja je u heklanju pronašla svoj hobi i način da pobegne od svakodnevice.
Kako kaže, sve je počelo sasvim slučajno, u želji da bliskoj osobi za rođendan pokloni nešto lično i drugačije.
-Htela sam da poklon bude poseban i da ima ličnu vrednost. Našla sam tutorijal na Jutjubu kako se heklaju torbe i odlučila da pokušam, bez nekih velikih očekivanja. Uspela sam u tome i ta torba predstavlja moj prvi korak u bavljenju heklanjem. Međutim, nisam planirala da se zadržim samo na torbama, nego sam nastavila dalje da istražujem šta sve može da se napravi sa heklicom od konca i vune i tako sam otkrila plišane heklane igračke. One su me vratile u detinjstvo jer sam ih volela kao dete, ali sam shvatila da ta ljubav nije nestala ni sada kada sam odrasla. Kupila sam materijal i odmah sam počela sa izradom, uz pomoć tutorijala na Jutjubu. Tako je nastala i moja prva igračka kornjača Koja – priča Željana o počecima bavljenja svojim hobijem.

Kako priznaje, prvi koraci nisu bili laki. Samo da započne takozvani “magični krug” bio joj je potreban čitav sat vremena, jer tada još uvek nije znala da postoje različiti načini započinjanja heklanja, prvi je prikazan na tutorijalu i odnosi se na deblju vunicu koja ne puca prilikom povlačenja, a drugi je lakši i koristi se upravo da vunica ne bi pucala.
Iako je mnogo grešila, ipak nije odustala.
-Kada je kornjača Koja bila gotova, rodila se nova ideja, da igračke same sebe predstavljaju. U početku su to bili samo opisi igračke, ime, materijal od čega je napravljena i namena. Nakon toga, otvaram Instagram profil “Nanin svet igračaka” i nastavljam da heklam dalje. Tek sa gospodinom Vučkom krećem u pisanje stihova za igračke, pošto sam želela da napravim nešto drugačije. Obično tokom heklanja se javi inspiracija i napišem stihove vezane konkretno za igračku koju pravim. Jedino sam stihove za zmaja sanjala, probudila se i zapisala ih – priča Željana i dodaje da ukoliko nema inspiraciju, onda joj sa stihovima u pomoć priskoči sestra.
Svaka igračka iz “Naninog sveta igračaka” ima svoj karakter i priču, a da bi nastala, potrebni su plišana i pamučna vunica, punjenje za igračke, heklica, igla za ušivanje, sigurnosne oči i nosići, markeri za označavanje početka reda i makaze.
-Materijal nabavljam u pozamanteriji u gradu ili onlajn, u zavisnosti od toga šta mi je potrebno za određenu igračku. Inspiraciju najčešće pronalazim na Pinterestu ili Instagramu. Postoje profili koji prodaju šeme za svoje igračke, pa ukoliko mi se neka svidi kupim šemu i nakon toga je napravim. Moje igračke su namenjene prvenstveno deci, a potom i svima ostalima koji ih vole – objašnjava Željana.

Kada je na Instagramu prvi put objavila slike onoga čime se bavi, reakcije su, kako kaže, bile uglavnom pozitivne, jer se ljudima dopalo to što igračke imaju dušu i priču.
Posebno mesto među njenim radovima zauzima meda folkloraš, napravljen specijalno za Srem Folk Fest.
-Imala sam zakupljenu tezgu na festivalu i tamo sam prvi put predstavila i prodavala svoje igračke široj publici. Upravo taj događaj bio je važan korak u izlasku mog hobija iz okvira kućne radinosti u javni prostor. Danas radim po porudžbini i već imam nekoliko novih projekata u planu – kaže Željana.
Na kraju, Željana ima poruku za sve koji razmišljaju da se oprobaju u ručnom radu.
-Ne treba se plašiti početka. Najgore što može da se desi jeste da igračka ne ispadne onako kako bi trebalo, ali je to sve normalno, jer se uče osnovni bodovi. Kada neko prvi put drži heklicu i vunu u rukama ako nešto ne ispadne savršeno, to je deo učenja. Ukoliko vam je san da se bavite ručnim radom, potrudite se da ga sami sebi ostvarite – zaključuje sagovornica.

Zeka Pera, zmaj i meda folkloraš
Omiljene igračke koje je napravila su zeka Pera i zmaj. Njima je najviše zadovoljna jer su ispali baš onako kako ih je i zamišljala. U proseku, izrada jedne igračke može da traje od sedam do deset dana, iako vreme izrade zavisi i od veličine same igračke, da li se pravi samo od pliša ili i od pamučne vunice (odelo), za šta je potrebno više vremena. Takođe, zavisi i od samih detalja na igrački i od toga da li je komplikovana za izradu ili je lagana. Željana objašljava da su zmaj, zeka i meda folkloraš sadržavali dosta detalja. Zmaj, iako nije imao na sebi ništa od pamuka, već isključivo samo pliš, imao je dosta detalja na glavi i stomaku, a zeka i meda folkloraš su bili obučeni u odelo od pamuka, pa je vreme njihove izrade trajalo duže.
S. Mihajlović
