Zaječar – Svet se uveliko sprema da 2013. godine proslavi nesvakidašnji, blistav jubilej – sedamnaest vekova od donošenja Milanskog edikta, kojim je Konstantin Veliki proglasio hrišćanstvo za zvaničnu religiju ogromnog Rimskog carstva. Time je ovaj imperator, rođen u okolini današnjeg Niša, stekao slavu i poštovanje nemerljivo u više od dva milenijuma dugoj Hristovoj eri. Mnogo manje se, međutim, zna da je još jedan rimski car, a i on je rođen na tlu naše zemlje, u blizini Zaječara, i te kako bio zaslužan za opšteplanetarno prihvatanje i priznavanje hrišćanske vere. Čak dve godine pre donošenja Konstantinovog edikta!
To je Gaj Galerije Valerije Maksimijan, rođen 242. godine u okolini Gamzigrada, gde će kasnije podići velelepnu privatnu palatu (Felix Romuliana) i na brdu iznad nje biti sahranjen. Bio je zet čuvenog Dioklecijana, neustrašiv ratnik, u istoriji najčešće pominjan kao surovi progonitelj hrišćana, carevao je od 293. do 313. godine. Kada je, 293, Dioklecijan uveo sistem tetrarhije, Galerija je proglasio cezarom i za sedište mu dodelio Sirmijum, današnju Sremsku Mitrovicu. U ovom gradu će renovirati postojeću carsku palatu i u njoj stolovati sve do 296. godine, kada prestonicu prenosi u Solun.
Dve godine pre Milanskog edikta (313), imperator Galerije je u Nikomediji (sadašnji Izmit u Turskoj), doneo Edikt o toleranciji vera. O tom aktu, obelodanjenom 30. aprila 311. godine, za “Sremske novine” govori arheolog mr Maja Živić, iz Narodnog muzeja u Zaječaru:
– To je prvi akt o verskoj toleranciji, obnarodovan dve godine pre čuvenog Milanskog edikta, koji je i utemeljen na prvom. Isticanje te činjenice moglo bi da ublaži istorijsku nepravdu i predstavi Galerija i na jedan drugačiji način, osim kao najvećeg progonitelja hrišćana. Uostalom, istoriju uvek pišu pobednici, a Laktancije, tvorac čuvenog spisa De mortibus persecutorum (O smrti progonitelja), bio je zvanični istoriograf Konstantina Velikog. Zato bi trebalo ostaviti na stranu činjenicu da Galerijev Edikt o toleranciji vera ima nespornu političku konotaciju, isto kao što se, u slučaju Milanskog edikta, u drugi plan stavlja činjenica da je Konstantin do kraja sebe nazivao Sol Invictus (Nepobedivo Sunce) i da su ga sinovi krstili na samrtničkom odru. Oba akta trebalo bi posmatrati kao čin prihvatanja globalnih promena u društvu, koje je bilo nemoguće zaustaviti, ali čije je postavljanje u zakonske okvire omogućilo da se neminovna transformacija umirućeg Rimskog carstva u Romejsko (Vizantijsko) odvija na što bezbolniji način.
Ne samo Maja Živić, nego i njen kolega arheolog Bora Dimitrijević, direktor zaječarskog muzeja, smatra da je zvanična istorija, u neku ruku, “oklevetala Galerija”. A da se o Galerijevom ediktu manje zna i govori, možda je uticala i činjenica da je ovaj imperator umro nepun mesec posle donošenja svog akta:
– Posebno je tome doprineo panegirist Laktancije, koji je sedeo uz skute Konstantinu na njegovom dvoru, pisao o njemu hvalospeve i nimalo nije bio naklonjen Galeriju, kao ni ostalim rimskim carevima pre njega. Upravo je Laktancije nametnuo priču da je Galerije “car govedar” iz daleke seoske provincije, da je zatucani paganin i progonitelj hrišćana. Trebalo je time, u stvari, baciti u zasenak to što je Galerije bio hrabar vojskovođa, što je odneo veličanstvenu pobedu nad Persijancima, kao i što je 30 godina uspešno branio Rimsko carstvo od najezde varvara – tvrdi Dimitrijević, dodajući da je za Galerijev prenaglašeni imidž “progonitelja” u velikoj meri bio zaslužan i njegov tast, paganin Dioklecijan, čiju je zvaničnu državnu politiku morao bespogovorno da izvršava.
Inače, povodom obeležavanja 1.700 godina od donošenja Galerijevog Edikta o toleranciji vera, u Gamzigradu će, od 30. aprila do 1. maja, biti održano nekoliko izložbi i skupova, pored ostalog i okrugli sto na temu “Hrišćansko nasleđe Feliks Romulijane u susret 1700-godišnjici Milanskog edikta”, kao i razgovor na temu “Od rimske tolerancije do evropskog razumevanja”. Na temeljima bazilike iz VI veka, Svetu arhijerejsku liturgiju će služiti patrijarh srpski g. Irinej. Nije kasno da svoj doprinos obeležavanju jubileja edikta cara Galerija dâ i Sremska Mitrovica (Sirmijum), u kojoj je ovaj stolovao od 293. do 296. godine.
Dušan Poznanović