Prodavnice sa robom iz Kine postale su u poslednjoj deceniji svakodnevna pojava takoreći u svim većim gradovima, mada ih ima sve više i po selima. Niču kao pečurke posle kiše, a praksa pokazuje da su spremni da plate i visoke cene najma objekata na atraktivnim lokacijama. U prilog ovakvih tvrdnji ide i podatak da je nadavno u mitrovakom centru Roda u najužem gradskom jezgru zatvoren gornji sprat na kojem su se nalazile prodavnice poznatih svetskih brendova od „Intersporta“, Modijane, parfimerije i koje su bile zapravo prodavnice sa najkvalitenijom robom u gradu, ali i najskupljom. Navodno, visoka cena zakupa i verovatno mali promet učinio je svoje, tako da se spekuliše da će gornji sprat ubrzo dobiti nove stanare i to Kineze. Ovo ne bi bilo iznenađujuće jer je i podrumski prostor nekadašnje samoposluge starog „Stoteksa“ u strogom centru grada, a potom velike prodavnice bele tehnike zatvoren, a osvanuli su novi vlasnici-naravno Kinezi.
U Sremu 150 Kineza
Mnogi od njih došli su igrom slučaja u Srbiju, kao i u mnoge druge evropske države, potpomognuti novcem svoje države za iseljavanjem, ovde zasnovali, ili naknadno doveli svoje porodice. Ekonomska kriza im ide na ruku, jer pretežno nude robu kojoj po cenama ne može niko da konkuriše, mada je ona često sumnjivog kvaliteta. Koliko ima tih prodavnica i njihovih vlasnika ne zna niko pouzdano. Jedini zvaničan podatak dobili smo u Policijskoj upravi Sremska Mitrovica da ih u Sremu sa odobrenim privremenim boravkom ima 152. Ovi privremeni boravci odobreni su na osnovu Zakona o strancima i na poslovnoj osnovi za otvaranje trgovinskih radnji, kao i članovima njihovih porodica.
– Kupujem kod Kineza često, jer je našem novčaniku dostupna samo roba iz ovih prodavnica. Smatram da i ovde ima dobrih stvari, zapravo po mnogim buticima je ista roba kao i u kineskim radnjama, jedino što su veće cene. Sigurno da ima i bofl robe, a kao da kod drugih nema. Često čak preskupo platiš za kvalitet koji je loš. Ovako bar kada idemo kod Kineza znamo da ne računamo na nekim ekstra kvalitet, ali je bar jeftino, priča Mitrovčanka M.R.
Slično razmišlja i Sremica Mirjana Nenadović, koja priča da je zgodno pazariti u ovom radnjama jer je ponuda šarolika od raznoraznih predmeta za kuću do garderobe, obuće, nameštaja-Uvek pronađen ono što tražim, a neke stvari su se pokazale, ako ne dugotrajnije, ono iste kao i u nekim „finim“ radnjama, samo što ih ovde platim daleko manje. Naravno da ima i robe „š“ kvaliteta, a zar je nije bilo i u Trstu kada smo masovno odlazili pre više decenija.
-Spremamo se na odmor i došli smo u ovu robnu kuću jer je ponuda i izbor velik. Kupujemo deci kupaće kostime, patike i letnje majice, dušeke i suncobrane i izračunali smo da to naš novčanik može da podnese. Nema dovoljno novca i da se ide na more i kupuje firmirana garderoba, priča bračni par iz Bosuta, a jedna Mitrovčanka u prolazu dodaje da je u RK „Vule Čajna“ kupila „vok“ za pripremanje jela za svega 500 dinara.-Isplati se, jer bi na drugim mestima „vok“ platila pet puta skuplje. Koliko će trajati videćemo!
Više radnji, više i cene
U Sremskoj Mitrovici je otvaranje kineskih radnji počelo pre desetak godina. Iako snabdevene robom, uglavnom, slabog kvaliteta, zbog niskih cena asortiman ovih prodavnica je bio privlačan za građane. Jer, nigde se nije mogla kupiti majica za 200 dinara, sunčane naočari za 100 dinara, tri para čarapa za 100 dinara i slično za mala pare. Tako je bilo u početku. Vremenom broj kineskih radnji se povećavao, a povećale su se i cene njihove robe. Sada su naočari od 250 do 300 dinara, muške čarape 50 do 60 dinara par, najobičnije majice od 300 do 500 dinara, ženske tašne i 1.800 dinara…
Koliko je danas kineskih radnji u Sremskoj Mitrovici ne može da se dobije zvanični podatak. Iz gradske uprave za privredu uputili su nas na Agenciju za privredne registre u Beogradu, koja od lane vrši i upis radnji u registar. Nismo uspeli da dobijemo podatak ni koliko je podnetih dokumenata za otvaranje radnji bilo ove godine, niti da li je i koliko radnji zatvoreno. Po slobodnoj računici samo u centru Sremske Mitrovice i okolnim ulicama radi barem 15-tak manjih ili većih kineskih radnji, a ima ih i u nekim selima. Kineski poslodavci zapošljavaju Mitrovčane, svoje potrebe za radnicima oglašavaju na samim radnjama, Da bi se neko zaposlio, uglavnom, mora da „prođe“ probni rad, a o platama niko ne želi da govori.
Učenje srpskog
Prošla je decenija i po od dolaska prvih Kineza u Inđiju i otvaranja radnji sa kineskom robu. Koliko ih je bilo tada a koliko danas, u opštini nema podataka. U međuvremenu su neke radnje zatvorene druge otvorene ili su preregistrovane u preduzeća. Danas najviše kineskih radnji ima u strogom centru grada, oko pijace, desetak, ali ih ima i u Beški, Novim Karlovcima i Novom Slankamenu. Uglavnom znaju srpski jezik ali ima i onih koji na postavljeno pitanje odgovore “ne razume“ ali im to ne smeta da budu dobri trgovci. Bojana čija je prodavnica uz kinesku radnju u starom ulazu u pijacu, kaže, da kad nemaju puno posla uče srpski Kineze iz njihovog sokaka. Tu je Ju Dan Zeng koja svaki dan nauči po neku novu reč.
– Sa suprugom sam pre pet godina došla u Srbiju, tri godine smo bili u Beogradu, pre dve godine došli smo u Inđiju. Svako od nas vodi po jednu prodavnicu, plaćamo po jednu radnicu, knjigovođu, porez, komunalije. Samo za smeće mesečno izdvajamo četiri hiljade. Velike su obaveze a promet se stalno smanjuje. Imamo problem što nam često razbijaju izlog. Koliko ćemo ostati zavisi od poslovanja, kaže simpatična dvadesetdevetogodišnja Ju Dan Zeng koja sa suprugom živi kao podstanar u Inđiji, deca su im, kaže, u Kini kod roditelja.
Po podacima opštinskog Odeljenja za privredu i lokalni razvoj u staropazovačkoj opštini posluje 17 kineskih preduzetnika. Od toga tri prodavnice su u Staroj Pazovi, četiri u Novoj Pazovi, šest u Novim Banovcima, jedna u Starim Banovcima i u Belegišu, Vojki i Golubincima po jedna. Svi se bave trgovinom na malo, tekstilom i odećom u specijalizovanim prodavnicama, i ostalom trgovinom na malo u nespecijalizovanim prodavnicama. Kako su u Odeljenju za privredu i lokalni razvoj rekli, svi Kinezi koji su otvorili svoje trgovine posluju i niko od njih nije zatvorio radnju. Vlasnik kineskog butika u Svetosavskoj ulici u Staroj Pazovi ne razume srpski, ali na pitanje da li je zadovoljan poslovanjem, potvrdno je klimnuo glavom. Kupci koji su se tu zatekli, izbegavali su kameru.
E.S.N.