Banoštor – Jedna stara izreka kaže da ako ne volite životinje, teško ćete zavoleti i ljude. Potvrdu vekovima sticane narodne mudrosti i nataloženog istorijskog iskustva upravo nalazimo u Banoštoru, u kući umetničkog bračnog para Paško, Branke i Pavela. Oni su pre petnaestak godina, sa grupom istomišljenika, osnovali Društvo za zaštitu i dobrobit životinja „Arka“, sa ciljem da brinu o napuštenim i zlostavljanim psima, medvedima i drugim nesrećnim božjim stvorenjima. Ali, i prirodi uopšte. Upoznali smo se povodom tzv. medveđe prognoze, na Sretenje (15. februara) ove godine, kada su njihovi „štićenici“ u Centru za prihvat konfiskovanih mrkih medveda u Banoštoru precizno nagovestili da će proleće stići krajem marta.
Naš tekst pod naslovom Dobro se vraća „medveđom prognozom“ izazvao je prilično interesovanje javnosti, već i stoga što novinari retko zalaze u banoštorski Centar, isto važi i za druge posetioce. Ne zato što ne bi želeli i nisu zainteresovani, već iz prostog razloga što godinama maltretiranim i starim medvedima prijaju tišina i mir, u koliko-toliko obezbeđenom prirodnom okruženju.
Na poziv Branke Paško, predsednice „Arke“, početkom aprila, stižemo u Centar za prihvat mrkih medveda kao „povlašćeni“ pripadnici novinarskog esnafa, zajedno sa kolegama iz čuvenog BBC-a i dnevnog lista „Pres“. Povod je izuzetan, a i neće se skoro ponoviti – u Banoštoru, naime, boravi tročlana ekipa engleske nevladine organizacije Worlwide Veterinary Service, u misiji pružanja neophodne medicinske pomoći mrkim medvedima. Svi stanari „Arkinog“ centra imaju različite zdravstvene tegobe, što je posledica njihovog višegodišnjeg života u zarobljeništvu i zlostavljanja od strane „mečkara“. Zadatak veterinarskog hirurga Heder Bejkon i njenih saradnica, Tes Polard i Emili Gorman, jeste da medvede pregledaju, poprave im zube, obave određene hirurške zahvate i propišu odgovarajuću terapiju. Sve četiri mečke – Božana, Kasandra, Marija i Uške – uglavnom su stare i prilično ugroženog zdravlja, lečeni su im oboleli zubi, prepisani antibiotici i drugi lekovi. Jedini mužjak među njima, Elvis, nažalost, nije se probudio iz anestezije.
Od 1999. godine, kada je ovde, na privatnom imanju porodice Paško, izgrađeno savremeno prihvatilište za medvede, pošto u beočinskoj opštini nije bilo razumevanja da se već prihvaćena studija o opravdanosti realizuje na Andrevlju, u banoštorski centar su pristizali uglavnom stari i bolesni medvedi. Sve njih su „mečkari“ odvajali od prirodnog okruženja, ili nelegalno kupovali, kao mečiće, da bi ih potom „pripitomljavali“ na krajnje grub, čak okrutan način. Valjalo ih je dugotrajno lečiti i hraniti, doskora bez pomoći i razumevanja državnih organa.
– Worlwide Veterinary Service je nevladina organizacija, koja deluje u čitavom svetu. Ove divne žene su donele veoma skupe lekove, nisu naplaćivale svoje usluge, a nama je ostalo da pokrijemo sve ostale troškove. Pomogao nam je i veterinar iz Suseka Sreta Leđanac, koji je obavio mikročipovanje medveda. Suprug i ja se bavimo primenjenom umetnošću, imamo atelje na Petrovaradinskoj tvrđavi, pa novcem od prodatih radova uglavnom „krpimo“ rupe u budžetu društva „Arka“. Ministarstvo životne sredine, Fond za zaštitu životne sredine i Pokrajinski sekretarijat za zaštitu životne sredine i održivi razvoj pokrivaju deo troškova za ishranu medveda, ali ne i ostale izdatke. Država želi da pomogne, doneseni su i odgovarajući zakoni o zaštiti prirode, ali šta sve to vredi kad nema dovoljno novca – priča nam Branka Paško.
Naši domaćini ističu da još ponegde ima zarobljenih medveda, u pojedinim kafanama i cirkusima, pa i kod nekih nesavesnih Roma. U svakom slučaju, njihovo držanje i iskorišćavanje je zabranjeno, mada nije uvek lako razlučiti neophodnu brigu od nezakonitog posedovanja divljih životinja. Još pre dve godine, npr, u Tutinu je ubijen medved, a još se vodi sudski postupak. Procenjuje se da danas u Srbiji, u prirodnom okruženju, ima svega četrdesetak mrkih medveda.
– Doneseni su zakoni koji sve nas obavezuju da se staramo o životinjama. Zbog dosadašnje loše politike, u Srbiji je stvorena navika da ljudi po svojim domaćinstvima drže autohtone divlje životinje – vukove, jazavce, lisice, srne, ježeve, sokolove, sove i druge vrste. Sve to nije dozvoljeno. Time činimo lošu uslugu i njima i sebi. Životinjama treba pomoći da se oporave i osamostale, a onda ih vratiti u prirodu, tamo gde su i pronađeni. Dok ne bude kasno. A što se nas u „Arki“ tiče, prioritet su nam, zasad, mrki medvedi, kojih je sve manje. Posle velikog iskustva sa konfiskovanim medvedima i dobre saradnje sa nadležnim ministarstvima i sudovima, spremni smo da gradimo trajno prihvatilište za sve vrste životinja koje same ne bi opstale u prirodi.
Mrki medvedi su kruna njihovog rada i sa njima je najteže raditi, dodaće Branka Paško, uz opasku da mede ne vole ljude, plaše ih se zbog dugotrajnih loših iskustava. Prema ljudima u prihvatilištu su tolerantni, smireni, jer ih ovi hrane, ali iznad svega im je potreban mir i odgovarajuća ishrana. U prvom redu jabuke, kruške, šargarepa, a onda tek i pomalo mesa.
A naš je utisak, ipak, da banoštorski medvedi znaju da razlikuju dobronamerne od onih drugih ljudi, koji su im tokom mukotrpnog života u neslobodi naneli toliko zla, patnje i poniženja.
Među one prve, sigurno ubrajaju Pavela i Branku Paško, koja je – prst sudbine je tako udesio – rođena baš na Sretenje, 15. februara, kada medvedi „procenjuju“ da li je došlo vreme da leto smeni dugu, dosadnu zimu.
D. Poznanović