Piše: Boris Miljković
Danas raritet, a nekad sredstvo za pravljenje putera na ovim prostorima. Sačuvano od zaborava i dato mi na uvid da pogledam, napišem o ovome. Ovo je ostalo od nemačke porodice Konrad. Vilhelm Konrad je poklonio to porodici Relić.
Ovaj raritet sada je star preko sto godina. Nekad je bio samo alatka u domaćinstvu ovde u Sremu, a danas retkost. U staklenu posudu od četiri litra stavljao se mlad kajmak sa svežeg mleka i okretanjem drvene ručice i mehanizma pravio se puter na taj način.
Bile su dodate još neke primese, kao i sada tako i tada, ljudi su pravili puter svako na svoj način. Samo metod je bio isti, ova staklena posuda koju je danas retko naći. Razmišljam kolko je bio ukusan taj puter od svežeg mleka u to vreme. Krave koje su jele seno bez ikakvih hemijskih elemenata tretirano, pasle po pašnjacima, pile vodu sa Dunava i seoskih bunara. Ovo nije samo alatka u domaćinstvu, ovo je podsećanje na neki život u Sremu. Neki život koji je „mirisao“ i „disao“ zdravim životom. Neki život koji mi nismo sačuvali, jureći za luksuzom i lakšim životom.
Taj luksuz i moderno doba nam je doneo dosta bolesti koje su postale prihvaćene kao svakodnevnica. Samo bih vas zamolio da uzmete fotografije od pre pedeset godina i više. Što neko reče „Sremci su mali, pa debeli“? Nađite fotografije stare, pogledajate, retko ćete videti gojaznog čoveka. A danas, pogledajte grupnu sliku sa nekog veselja, sve će vam se reći samo.
