Voganj-Branko Jeftić iz Vognja jedini je Sremac koji se bavi neobičnim zanatom, a to je izrada starog duvačkog instrumenta zvanog kaval. Ovaj neobičan zanatlija tim pre je zanimljiji jer ima samo 27 godina, a neobičnim spletom okolnosti zavoleo je ovaj instrument. Kako sam kaže, kaval je izabrao Branka, a ne Branko kaval. Osim što ga izrađuje, on ga i svira i tako proizvodi autentične tradicionalne zvuke koji se vezuju za daleku istoriju srpskog naroda i balkanskog područja uopšte.
-Mnogo ranije sam znao za ovaj instrument, a njegovom izradom sam počeo da se bavim tek pre tri godine. Bio sam u drugom filmu, što bi se reklo teški panker sa više od 500 ulaznica na razne pank koncerte. Nisam ni pomišljao da ću ikad u životu preći na nešto tradicionalno. Ali kaval je došao po mene, kaže Branko.

Za ovaj instrument je čuo od svog prijatelja, poznatog rumskog muzičara na harmonici i tradicionalnim instrumentima, Veljka Ljuštine. I to je bilo davno, bez ideje da će ikako biti u bliskom kontaktu sa kavalom. A onda tokom pandemije i teškog oboljenja pluća došao je, kako kaže, znak pored puta.
-Sa visokom temperaturom i problemima sa plućima samo mi je sinulo pretražujući za računarom da kupim i sviram kaval. Lekari su mi govorili da će oporavak biti dug i bez izgleda da će mi se pluća vratiti na staro zdravo stanje. Ipak svirajući kaval za svoju dušu, na sledećoj kontroli sam bio potpuno zdrav i zdravih pluća. To je bio momenat kada sam ovaj instrument prihvatio kao deo sebe i rešio da ga sam izrađujem, kaže Branko Jeftić.
Svoja muzička umeća i veštinu rada sa drvetom samo je pretočio u izradu kavala. Gitaru i bas svira prilično dugo, a bavio se i izradom predmeta od drveta. Dovoljno za početak da se prebaci na drugi kolosek i sačuva kaval od zaborava. Prvo je počeo da ga svira, a zatim i da ga pravi sopstvenim rukama.

-Kaval za sada pravim od plastike, jer trenutno imama alat za to. Bukvalno koristim cevi za električne kablove i kućne vodovodne instalacije. I od ovog materijala prizvodi isti tradicionalni zvuk. Za jedan kaval potrebno mi je nekoliko sati da bude završen. Ni sam ne znam koliko sam ih za ovo vreme napravio. Masovno ga koriste kolege muzičari, pa i Veljko koji me je upoznao sa ovim instrumentom, dodaje Branko.
Da bi prodaja i tržište bili zagarantovani, Branko bi trebalo da brendira svoj proizvod, ali pre svega značajnije je da se ovaj tradicionalni instrument sačuva od zaborava i da se što više svira. Intrumenti iz njegove male radionice svirani su na koncertima nekih naših najpoznatijih muzičara poput Peđe Jovanovića, Baje Malog Knindže, ali i tradicionalnim folklorni nastupima, pa i na koncertima rumskog ansambla narodnih igara i pesama „Branko Radičević“ Ruma.
-Jednu od zlatnih plaketa na takmičenjima naš ANIP „Branko Radičević“ Ruma osvojio je kada su između ostalog korišćeni kavali, koje smo svirali Veljko Ljuština i ja. U suštini kroz rad sam naučio da sviram. Samouk sam, sviram na sluh, ali ipak u poslldnje dve godine uzimam privatne časove u Beogradu, kod profesora Miloša Nikolića, koji je kaval svirao sa Željkom Joksimovićem na Evroviziji pre dve decenije, kaže ovaj neobičan zanatlija.

Alat nije komplikovan niti zahtevan, tu su bušilica, malo šmirgl papira,nešto skalpela, malih glodala i burgija i naravno metar. Daleko su potrebniji koncentracija, poznavanje zvuka, dimenzija, matematike i fizike i na prvom mestu ljubav. Jer ovo nije masovna proizvodnja, već se sa punom pažnjom proizvodi komad po komad. Ovih dana angažovan je na jednom zanimljivom projektu kroz koji pokušava da oživi zvuk starih kavala. Poznati kolekcionar starih srpskih nošnji i predmeta Željko Utvar je uspeo da sačuva stari vremenom načet kaval, koji Branko rekonstruiše, tačnije po takvim dimenzijama izrađuje nov. Takav kaval proizvodi isti zvuk kao što je to bilo pre više vekova.
-Ovaj projekat me je naveo na još dublje poznavanje naše tradicije, jer smo krenuli da po Srbiji tražimo stare instrumente kako bismo ih rekonstruisali. To me sada dovodi da sve bolje upoznajem naše kulturno i etnološko nasleđe i da spoznam koliko je bogata tradicija i kulturno-istorijska baština našeg naroda. I ne samo našeg, jer kaval konkretno jeste stari srpski instrumet, ali baštine ga i okolni narodi Bugari, Makedonci, Grci, Turci, a već dalje su već varijacije. Suštinki mi nalazimo instrumente stare koju stotinu godina, a kaval kao instrument datira i mnogo ranije, čak je u dalekoj prošlosti izrađivan i od kostiju, kaže Branko.
U svom zanatu otišao je korak dalje. Kombinujući flautu i kaval, osmislio je sopstveni instrument, kako ga zvoe flaval. To je, kako kaže, koncertni hromatski instrument sa svim tonovima koje klasičan kaval nema jer spada u grupu jednostavnih drevnih instrumenata. A za potrebe koncerata instrument mora imati širi opseg svih tonova, pa njegov flaval sada čeka na neku koncertnu premijeru i nekog flautistu koji bi se prihvatio ovog instrumenta.
-Iako se na kavalu svira tradicionalna muzika, uz malo truda, a ja sam uspeo , svira se na njemu čak i Ceca. Tako sam i ja od okorelog pankera postao tradicionalista i upoznao i zavoleo naše korene. Što se tiče Cece, nisam se prodao u narodnjake, već samo pokušavam da budem slikovit prilikom objašnjavanja šta se sve može sa ovim jednostavnima, a divnim istrumentom, zaključuje Branko Jeftić, kavalista iz Vognja.