„Ne učimo za školu, nego za život” bio je natpis koji je stajao u svim školama starog Rima. Škole su bile drugi domovi učenika u kojima su se svakodnevno praktikovali igra, umetnost i opšte obrazovanje, sa ciljem pripreme mladih za život u polisu (gradu državi). Međutim, ovaj pristup školovanju danas izgleda nemoguće imajući u vidu današnji obrazovni sistem.
Iako je činjenica da od predškolskog perioda do srednje škole deca provedu više vremena na tipičnom školskom času nego kod kuće, ona najčešće nikad nisu bila u prilici da dobiju smernice od svojih predavača kako da dođu do odgovora koji će im oblikovati kasniji životni put.
Primarna svrha škole je prevaziđena
Sa početkom prve industrijske revolucije početkom 19. veka došlo je do masovnih tehnoloških promena koje su direktno uticale na društvo tog doba. S tim u vezi, sistemske promene su morale pratiti duh napretka koji je iznedrio nacionalnu državu i zajedno sa njom obavezno obrazovanje. Naime, cilj obaveznog obrazovanja je bio da opismeni, tj. pripremi, što veći broj građana za tehnološke promene tog doba.
Ipak, niko nije mogao predvideti eksponencijalni rast tehnoloških inovacija u poslednjih 100 godina. Sa rastom inovacija rasle su i mogućnosti, ali i problemi za koje tradicionalne škole nisu bile spremne. Mladi se danas susreću sa problemima, koji nadilaze karijerne izazove, kao što su: gojaznost, usamljenost, povišena stopa depresivnosti, odabir profesije, produktivnost na poslu, finasijski problemi i mnogi drugi.
Ipak, rešenja su bila izložena godinama u mnogim naučnim časopisima na univerzitetima širom SAD. Brojna istraživanja su ukazivala na to da tradicionalan obrazovni sistem mora da dovede u pitanje svoju svrhu, kao i da je reforma neophodna.
Moderne škole su među prvima uspele da implementiraju predloge naučnih istraživanja kroz obuku svojih predavača. U ovom tekstu ćemo podeliti sa vama savete za kvalitetniji život koje predavači modernih škola upućuju svojim učenicima.
Testovi ličnosti kao kompas za život
Opštepoznata stvar je da jedan od prvih testova sa kojima se učenik susretne u školi jeste testiranje koeficijenta inteligencije (IQ), koje obuhvata logičko-matematičku inteligenciju i procenjuje koliko će dete biti sposobno za rešavanje kognitivno zahtevnih zadataka u školi. Međutim, IQ testiranje ne pruža osobi uvid u bolje razumevanje sebe i svojih karakternih osobina, niti daje smernice u vezi sa odabirom profesije koja bi joj najpribližnije odgovarala.
Ovo su neki od najprimenjenijih testova ličnosti koje koriste prestižne moderne škole širom sveta.
- DISC test. Identifikuje se D (dominacija), I (uticaj), S (postojanost) i C (savesnost). DISC model testiranja gleda na sklop tempa (aktivnost i nivo energije) i sklop skepticizma ili poverenja kod testiranog.
- Birkmanov test. Jedan je od najdubljih dostupnih testova ličnosti. Meri kako se ljudi ponašaju i zašto se ponašaju na taj način. Koristi sistem dodeljivanja boja tipovima ličnosti – pa ako ste ikada čuli da se ljudi nazivaju „crvenim” ili „plavim”, to proizlazi iz ovog testa.
- Majers-Brigsov test, poznat kao „moderna natalna karta” ili „test 16 tipova ličnosti”. Sastoji se od četiri kategorije: introvertnost/ekstrovertnost, osećajnost/intuicija, razmišljanje/osećanje, suđenje/opažanje. Svaka osoba ima jedan poželjniji kvalitet iz svake kategorije, što proizvodi 16 jedinstvenih vrsta. Takođe, treba naglasiti da ovaj test nije preporučljiv osobama mlađim od 13 godina.

„Kako radite” je bitnije od „koliko radite”
Mnogi uspešni ljudi često govore „Radi pametno (efikasno), ne naporno”, ali kako doći do efikasnog rada? Često se saveti u vezi sa efikasnijim radom svode na sledeće:
- Prati svoju dnevnu rutinu. Ako poznajete sebe i svoje dnevne navike, imaćete uvid u to u kom periodu dana ste najproduktivniji.
- Koliko brzo učiš je presudno. Predavači u nekonvencionalnim školama često pokazuju đacima sve praktikovane metode učenja, nakon čega se prati njihova efikasnost. Pomodoro tehnika, memo tehnika, SQ3R metod i mape uma jesu neke od preko 10 tehnika koje predavači pokazuju svojim učenicima.
- Pareto princip 80/20. Iako je ovo princip koji je namenjen ekonomiji i društvu, može se lako preneti i na sferu života i produktivnosti. Naime, u Paretovom principu se navodi da 80 posto rezultata proizlazi iz 20 posto rada. Ključna stvar je pronaći tih 20 posto koji proizvode najveću produktivnost.
- Vremenski ograničeni rokovi su temelj svakog uspeha. Istraživanje Danijela Kanemana i Amosa Tverskog u kom su ispitivali studente ukazuje na to da ljudi često precenjuju svoju sposobnost ispunjavanja rokova. U proseku su studenti za 50 posto vremenski omašili rok završetka obaveza kada nisu imali vremensko ograničenje.
- Pažnja kao temelj produktivnosti. Celokupna svetska populacija, ali pogotovo generazija Z, susreće se sa skraćivanjem raspona pažnje na osam sekundi. Veliki uticaj na skraćivanje pažnje utiču društvene mreže sa klikabilnim i lakovarljivim sadržajima, kao i pojavom poremećaja pažnje (ADD/ADHD). Trenutno rešenje koje se savetuje jeste smanjeno korišćenje društvenih mreža i podsticanje fizičkih okupljanja i druženja, kao i implementiranje meditacije pažljivosti, koja je veoma zastupljena u anglosaksonskom svetu.
Neformalno obrazovanje je podjednako bitno kao i formalno
Kao što smo rekli na početku teksta, formalno obrazovanje igra bitnu ulogu u specijalizovanju ljudi za određene profesije, ali ne garantuje nužno dobijanje željenog posla. Da biste sebe izdvojili od mase na intervjuu za posao, morate posedovati i neformalno obrazovanje,tj. znanja i veštine koji se ne mogu steći u školi ili na fakultetu.
Neformalno obrazovanje jeste teže dokazivo, ali često predstavlja važan, možda i presudan faktor na intervjuu za posao. Pohađanje kurseva, seminara i obuka u sferi koja vas interesuje može biti jedan od načina na koje ćete usavršiti sebe. Takođe, čitanjem ili upražnjavanjem hobija koji vas ispunjava možete doprineti formiranju autentičnije slike kod poslodavca ili ispitivača na poslovnom intervjuu.
Strahovi i stres su rešivi
Strahovi predstavljaju sastavni deo života svakog čoveka. Međutim, o temi kako se suočiti sa svojim strahovima ili kako se nositi sa stresom nikad se nije učilo u školi. Često adolescenti u potrazi za odgovorima nailaze na motivacione gurue i literaturu savremene psihologije, koja im samo oteževa život.
Naime, odgovore na ovaj problem sadrže mnoga istraživanja primatologa, endokrinologa i neurologa koja su u više navrata dokazala da je naš mozak predisponiran da ima averziju prema gubitku bilo kakve vrste. U lovačko-sakupljačkim društvima je strah bio osnov preživljavanja u neizvesnim periodima oskudice hrane. Zbog prisustva stresora, spoljnih neprijatelja, dolazilo je do lučenja hormona kortizola i adrenalina. Kortizol je zaslužan za alarmantnost i reaktivnost, dok je adrenalin suzbijao mogućnost da se čovek razboli. Imajući to u vidu, evo nekoliko praktičnih saveta kako da umanjite ili eliminišete stres:
- To što govorimo sebi da se smirimo neće nas smiriti. Ako smo pod stresom ili smo umorni, teško je usmeriti se na zahvalnost, mir i druge značajne stvari u životu.
- Fizička promena izaziva promenu u mozgu. Fizičkim pokretima kao što su duboko disanje i pokretanje mišića lica, istezanjem i pravilnim držanjem tela moći ćemo da oslobodimo um od svih suvišnih informacija.
- Način na koji dišete dosta utiče na puls. Da biste usporili puls, udahnite polako i duboko, a izdahnite jako i brzo.
- Pravilno držanje tela je u direktnoj vezi sa raspoloženjem. Istraživanja endokrinologa su pokazala da je pravilno držanje tela u direktnoj korelaciji sa hormonima sreće kao što su dopamin i serotonin. Takođe, ljudi koji praktikuju pravilno držanje tela imaju mogućnost da dublje dišu, što je u direktnoj vezi sa količinom kiseonika koji će doći do srca, a kasnije i mozga.
Finansijsko opismenjavanje je neophodno u kapitalističkom društvu
Ne postoji mlada osoba koja se nije susrela sa problemom kako da raspolaže ličnim finansijama, a još manje sa tim kako da uopšte pronađe dodatne finansije. Savremene moderne škole organizuju vannastavne kurseve u vezi sa finansijskom pismenošću u kojima se kao najučestaliji saveti navode:
- Postavljanje životnih ciljeva. Koji je vaš finansijski cilj? Koji su koraci da dođete do njih? Napravite vremensko ograničenje za njihovo ostvarivanje.
- Izbegavanje kredita ako nije neophodan. Kupovina je osnova konzumerističkog društva. Učeni smo da ako kupujemo – onda postojimo, u suprotnom nemamo vrednosti. Prepoznavanje i raščlanjivanje bitnih potreba od nebitnih će smanjiti verovanoću od uzimanja kredita, koji u većini slučajeva nije neophodan učenicima/studentima.
- Štednja. Ma koliko smešno zvučalo, štednja je prvi korak ka preusmeravanju novca ka zabeleženom cilju. Kada otklonite sve navike koje su produkt društvenih normi, a ne vaših unutrašnjih prohteva, moći ćete da sačuvate novac i iskoristite ga na mnogo korisniji način.
Istrajnost i odlaganje nagrade kao osnov uspeha
Mišel Volter je zajedno sa svojim studentima sproveo čuveni Mančmelou eksperiment (1972) u naučno-istraživačkom centru „Bing” pri Stanford univerzitetu. Centar je koncipiran kao predškolska ustanova, a ujedno i centar za pedagogiju i psihologiju. Naime, u eksperimentu su deca bila stavljena da odaberu da li će odmah pojesti jedan mančmelou ili sačekati određeno vreme i pojesti dva mančmeloua. Deca nisu znala koliko moraju da čekaju za drugi mančmelou, što je i bila poenta testa. Nakon nekoliko decenija od prvog eksperimenta, istraživački centar je uspeo da isprati ispitanike tokom njihovog života i da se uveri u to koliko je sposobnost odlaganja zadovoljenja želja zapravo presudna za uspeh. Kod dece koja su uspela da duže čekaju zabeleženi su manji indeks telesne mase, veća motivisanost za ostvarivanje ciljeva i bolja kontrola frustracija i stresa.
Ovo istraživanje je više nego dobar pokazatelj da istrajnošću i sposobnošću da kontrolišemo naše emotivne impulse možemo da dostignemo znatno viši kvalitet života i ostvarivanja zacrtanih ciljeva. Predavači modernih škola iz tog razloga imaju set metoda kojima mogu pospešiti maksimum potencijala kod svakog učenika. Uvid u delotvornost pripreme dece za kontrolu svojih impulsa će biti moguće tek za nekoliko desetina godina.
