Dragana Jovanić je 2009. godine doživela saobraćajnu nesreću, čija je posledica kvadriplegija, odnosno oduzetost sva četiri ekstremiteta i od tada do danas, ova mlada i lepa devojka vezana je za krevet. – Za lečenje matičnih ćelija u Beču potrebno 10.000 evra, a Mitrovčani su do sada skupili 2.500
Dragana Jovanić rođena je u Virovitici 1989. godine. Ratni vihor koji je krajem prošlog veka zahvatio bivšu Jugoslaviju, naterao je Draganinu porodicu da se preseli u Beli Manastir.
Tražeći mir Jovanići su, na žalost, bez svog domaćina u Sremsku Mitrovicu stigli 1997. godine. Život se, koliko je to bilo moguće vraćao u normalu, a činjenica da Srbija od vremena Laze Kostića i pripovetke „Sve će to narod pozlatiti“ do danas stalno zaboravlja svoje sinove, skopčana sa teškom materijalnom situacijom u kojoj se tih godina nalazio najveći deo našeg naroda, teret borbe pao je na leđa Draganine majke Vesne i, kada je vreme došlo brata Miroslava koji su se zajednički trudili da se izbore sa teškim iskušenjima.
Tako to ide u životu…
Tokom narednih godina, Dragana je završila osnovnu školu „Slobodan Bajić – Paja“ i Srednju ekonomsku školu „Deveti maj“ smer trgovac i gotovo ništa u njenom životu nije nagoveštavalo bilo kakav drastičan zaokret. Tako je bilo sve do 2009. godine, kada je dom Jovanića, igrom zle sudbine ponovo ostao bez svog domaćina.
Samo osam meseci nakon što je ostala bez brata, Dragana je doživela saobraćajnu nesreću, čija je posledica kvadriplegija, odnosno oduzetost sva četiri ekstremiteta i od tada do danas, ova mlada i lepa devojka vezana je za krevet.
– Tako to ide u životu. Ne može čovek na žalost predvideti šta će mu se sve desiti, pa kada se i potrudi, često stvari ne budu onakve kakve bi želeli da jesu ili kakvima se nadamo. Dragana je doživela saobraćajnu nesreću na Iriškom vencu. Bila je sa društvom u Novom Sadu i pri povratku, usled prekoračenja brzine, sleteli su sa puta i od svih putnika, a bilo ih je pet, samo je Dragana bila povređena. Da sve bude još gore, što zbog neznanja, što zbog straha od roditelja, niko nije verovao da je Dragana povređena. Umesto da pozovu Hitnu pomoć, izvadili su je iz kola i pokušali da stave na noge. Pri kontaktu sa tlom, pritisnula je kičmenu moždinu i stanje joj se pogoršalo za gotovo osamdeset posto. Da nije bilo te greške, priča Draganina majka Vesna, ova mlada devojka bila bi danas na svojim nogama. – Kada su videli da Dragana ne izmišlja, vratili su je u kola, čime joj je život bio dodatno ugrožen. Tek posle izvesnog vremena, jedan od prolaznika nazvao je Hitnu pomoć i Dragana je prebačena u Novi Sad. U Novom Sadu su joj takođe jedva poverovati da ima ozbiljne probleme i tek kada je viknula da se ne oseća dobro, snimili su je i videli da je ipak bila u pravu.
Žensko je uvek… žensko
U početku gotovo niko osim Dragane i njene majke, nije verovao da će preživeti. Međutim, borbenost i želja za životom bili su jači od zla koje je pretilo da pobedi.
– Nudili su mi i da je isključe sa aparata, govoreći da će, ako i preživi, moja Dragana biti biljka. Međutim, teško životno iskustvo nije mi dopuštalo da je pustim i želela sam svoje dete, makar bila i biljka, priča Vesna Jovanić i dodaje: – Da sam bila u pravu kada sam verovala u Draganu, pokazalo se i brže nego što su mnogi mislili. Naime, jednom prilikom, dok sam bila u poseti, zatražila mi je labelo i tada sam znala da će se izboriti sa ovim. Izgleda da je žensko uvek žensko, bez obzira na muku i dobro je što je tako. Zapravo mislim da su je borbenost i požrtvovanost naterali da se bori, da ne dopusti da pobede zlo i oni koji su nas ubeđivali da se tom zlu treba predati. Ceo život je borba, a i ovo je život i treba se za njega boriti, priča Vesna.
Izborivši se sa ovim teškim iskustvom, Jovanići su se našli pred novim problemom, jer je za lečenje matičnih ćelija u Beču potrebno izdvojiti 10.000 evra, a to je novac koji Dragana i njena majka nemaju.
– Sve smo pobedile, pa i sebe same. Ne damo se, preživele smo sve što nas je zadesilo i verujemo da sakupljanje novca neće biti problem jer, na svu sreću, ne radi se o velikoj sumi, naravno u odnosu na to koliko je potrebno drugima koji se bore za svoj život i zdravlje, nastavlja priču Vesna Jovanić.
Za sada skupljeno 2.500 evra
Zahvaljujući mnogobrojnim prijateljima, borba za Draganin korak vodi se širom Sremske Mitrovice. Do sada je, zahvaljujući dobroj volji Mitrovčana skupljeno oko 2.500 evra što Jovanićima uliva dodatno uverenje da će potrebnih 10.000 biti sakupljeno. Do sada su se u akciju prikupljanja pomoći, kada se govori o humanitarnim kutijama, uključili Domis enterijeri, Picerije „Italija“ „Mocart Šabac“ i „XL“, kafić „Breza“, hamburgerija „Krkiša“, Ekonomska škola „Deveti maj“, Osnovna škola „Sveti Sava“, Spektar MB boje i lakovi, kafić „Monami“, poslastičarnica „Sport“, kafe „Palata“, supermarket „Maksi“, butik „Kortez“ i kancelarija Ujedinjenih regiona Srbije.
– Glavni „krivac“ za pokretanje čitave akcije je Pavle Cvijić vlasnik picerije „Italija“. Račun smo otvorili prošle godine, ali tada nisam mogla da krenem u celu akciju. Trebalo mi je vremena da se izborim sa stanjem u kojem sam se našla i da nije bilo „šefa Paje“ koji je štampao i lepio plakate, delio flajere i radio sve ostalo što je bilo potrebno, ne znam da li bih se ikada usudila na ovaj korak. Sada smo stupili, nadam se, u odstudnu borbu iz koje ćemo, sigurna sam u to, izaći kao pobednici. Ni mama ni ja nikada ne razmišljamo negativno i ne vraćamo se nazad, jer ako bi tako bilo, ne znamo kako bi se snašle. Nas dve smo hronično neispavane, duša nam spava, umorne smo, ali to niko nikada neće videti. Napred se mora, mi hoćemo napred i trudimo se da tako i mislimo i radimo, priča Dragana i dodaje: – Takođe, veliku zahvalnost dugujem mojim drugovima, snaji Snežani i bratancu Draganu koji su uvek uz mene i moju majku.
Humanitarni broj i akcije
– Od nosilaca lokalne samouprave, obratili smo se pre svih Mirjani Marković i zameniku gradonačelnika Tomislavu Jankoviću koji su pokrenuli akciju da nam se dodeli humanitarni broj i koliko znamo to bi uskoro trebalo da se privede kraju tako da očekujemo da ćemo u skorije vreme dobiti i broj koji će svi koji budu želeli da pomognu moći da nazovu. Koliko smo obaveštene, spremaju se i neke acije, nismo dovoljno upućeni u to sve to, ali u svakom slučaju rešili su da pomognu, nastavlja priču Vesna Jovanić.
Tragajući sa pomoći i podrškom, Dragana i njena majka slale su i molbe mnogobrojnim mitrovačkim firmama i među onima koji su se prvi odazvali su „Tabeks“, „Filipović“ i „Roloplast Mošić“. Organizovanjem humanitarnih žurki i drugih aktivnosti, podršku Dragani dali su i Zoran Borkovac, mitrovački bajkeri, Srednja ekonomska i medicinska škola, Alfisti Srema, dok omladina Demokratske stranke i Ujedinjeni regioni Srbije planiraju žurke i kako sami kažu „druga iznenađenja“.
– Moje stanje je sada stabilno, jer se ne radi o bolesti, nego o povredi i jedina je nevolja u tome što u Srbiji za mene lekari ne mogu više ništa da urade. Ne postoji garancija da će se stanje sto posto popraviti, ali bi se svakako poboljšalo. Takođe, nismo vezani ni za neke određene rokove i sedam dana od uplate mogu ići na operaciju, zaključuje Dragana uz zahvalnost svima koji su je do sada pomogli.
Pomoć
Svi oni koji žele da pomognu da Dragana Jovanić što pre stane na svoje noge, to mogu učiniti uplatom na račun u Rajfajzen banci i to: dinarski račun broj: 265000000093276662, ili na devizni račun broj: RS35265050000024096187.
Novac za Draganin korak može se baciti i u jednu od mnogobrojnih humanitarnih kutija širom Sremske Mitrovice.
