Ruma – Školski raspust je uveliko započeo za osnovce i srednjoškolce, miruju skamije, dremaju dnevnici, učionice odišu tišinom, tako sve do jeseni kada će sve ovo zapljusnuti dečija graja. Pravila, valjda, ne bi bila ni zanimljiva da ih, tu i tamo, ne ugnjavi poneki izuzetak. A izuzetak je, u smislu one tišine i dremke, baš na Vidovdan, 28. juna, bila rumska Srednja poljoprivredna škola „Stevan Petrović Brile“ u kojoj su se odvijali – prvi „Dani polja“.
Dani polja obična su stvar za poljoprivredna gazdinstva, manje su obična, čak su prava retkost za škole. Ali, kada je jedna škola u isto vreme i gazdinstvo, mali kombinat, naravno poljoprivredni, onda je sve moguće.
Ovde žito, tamo konj i ovce, a malo preko peciva i štrudle…
SPŠ „Brile“ bila je na Vidovdan domaćima gostima koji su došli da obiđu tri hektara oglednih polja pšenice i kukuruza. Bili su tu predstavnici mnogih rumskih zadruga, čak i dva instituta – „Zemun polje“ i „Rimski šančevi“. Bili su tu profesori, pre svih đaci, budući stručnjaci za poljoprivredu. Ako istarju.
Odlukom Ministarstva prosvete, uz realizaciju SO Ruma, škola ima okruglo sto hektara zemlje na korišćenju. Pod voćem su dva hektara, tu je i pola jutra vinograda, ostalo su pšenica, kukuruz soja.
Ali, tu je i farma: 20 junadi, 40 ovaca, jedan konj, sto svinja, među njima 30 krmača za prašenje. Farma je, kažu, zastarela, treba da se modernizuje, postoje projekti, fale novci.
Ali, tu je i pekara. U njoj sve mesi učenička pekarska struka. A da mese, mese. Snabdevaju hlebom i pecivom dve osnovne, i dve srednje škole. Ovde sve miriši na vruć hleb, razna peciva, kolače – štrudle sa orasima, makom, višnjama…
-Površine su sto posto pokrivene sistemom za navodnjavanje, tri hektara imaju stabilni sistem „kap po kap“. Ne gledamo u nebo – hoće li kiša. Kada je reč o voćarstvu, imamo zasade jabuke, višnje, šljive, cilj nam je da se napravi moderan voćnjak sa protivgradnom zaštitom, da ne gledamo u nebo – kada će led. Imamo i pola hektara vinograda, četvrta mu je godina, u punom je rodu-priča direktor škole Petar Martinović.
Prvo motika – onda na put
A, ima li na takvom posedu i zarade, pitamo.
-Slabi su finansijski efekti, nemamo one beneficije koje imaju druga registrovana poljoprivredna gazdinstva, gurnuti smo na tržište, uglavnom nema neke veće materijalne koristi-tvrdi direktor Martinović. Mentor Učeničke zadruge je profesor Dragiša Jakić. Njegov je pogon „Ogledno polje“, razredni starešina je prvacima. Ovo je praksa za đake, uz saradnju sa naukom, njegova je definicija ovog ratarskog zamešateljstva. A imaju čime da se pohvale. Sve sorte pšenice dale su ove godine prinos više od deset tona po hektaru. „Simonida“ je dala čak 12 tona.
-Moramo malo da motivišemo decu, kupili smo im kačkete, majice, motike sa njihovim imenom i prezimenom. Izveli smo šest jednodnevnih ekskurzija, u Novi Sad, Titel, Temerin, Beograd, tamo gde su ogledne parcele. Da bi išli na ekskurziju, to je bio uslov, morali su njih 20, za tri dana, da okopaju 2,5 hektara kukuruza. Moto nam je bio kao iz filma „Neretva“ – Prozor mora noćas pasti. I pao je – kukuruz.
U ime Institura za ratarstvo i povrtarstvo govorio je dr Nikola Hristov. Pohvalio je „Simonidu“, „Zvezdanu“, „Draganu“, „Odiseja“…
Govorili su i drugi stručnjaci. Tako je to kad su „Dani polja“. Dok je napolju sunce pržilo, hodnicima se odvijao defile vrućih kifli, posle će, kažu budući pekari, biti prasetine, a onda štrudla s makom. Novinarska profesija je ponekad baš tužna, žurimo na novi radni zadatak. Ne znamo zapravo zašto, tek vrti nam se u glavi Đole i ona njegova – „Al’ se nekad dobro jelo…“
K. Kuzmanović