Beočin – Već decenijama unazad, svaki put kada talasi Dunava premaše nivo redovne odbrane od poplave, ova velika evropska reka se izlije i ozbiljno ugrozi domove, čitava naselja, puteve i poljoprivredne površine u beočinskoj opštini. Projekat izgradnje zaštitnog nasipa postoji još od sedamdesetih godina, kažu u Beočinu, ali do danas nije realizovan zbog nedostatka sredstava. Zbog sve većih problema u ovom delu Podunavlja, JVP “Vode Vojvodine” je iniciralo izradu Plana detaljne regulacije nasipa na desnoj obali Dunava, od Beočina do Čerevića, koji je početkom godine usvojen na sednici Skupštine opštine Beočin.
Plan koji je izradilo Javno preduzeće Zavod za urbanizam Vojvodine odnosi se na regulisanje prostora od izlaza iz naseljenog mesta Beočin (kod velike krivine), u blizini kompanije “Lafarž BFC”, pa sve do izlaska iz Čerevića, u pravcu Banoštora. Nasip u dužini od oko četiri kilometra trebalo bi da se nadoveže na već izgrađeni deo, zapravo put koji vodi od benzinske stanice u Beočinu do pomenute krivine. Dalje bi išao ispod naselja Brazilija i Čerevića, sve do nakraj tog sela.
Izgradnja novog dela nasipa, odnosno njegovo spajanje sa postojećom saobraćajnicom (koja je već u funkciji zaštite od izlivanja Dunava), smatra načelnik beočinske Opštinske uprave Sekula Petrović, imalo bi višestruku korist i značaj.
Najpre, stanovništvo i poljoprivredno zemljište bi bili osigurani od visokih voda Dunava, koje često plave ovaj kraj, a naročito selo Čerević. Kompletno mesto, kao i naselje Brazilija, bili bi trajno zaštićeni. Podizanjem nasipa, takođe, bile bi obezbeđene nove slobodne površine za potrebe industrijske zone, kao i kvalitetniju poljoprivrednu delatnost. Konačno, bio bi izmešten saobraćaj iz samog Čerevića, a na naj način i skraćen put prema zapadnom delu opštine i, dalje, prema Republici Hrvatskoj.
Nedavnim usvajanjem Plana detaljne regulacije nasipa na desnoj obali Dunava od Beočina do Čerevića, zapravo, stvoreni su pravni preduslovi za dalje aktivnosti na zaštiti od poplava. Povoljnu okolnost predstavlja činjenica da su imovinsko-pravni odnosi rešeni još sedamdesetih godina, odnosno da je potrebno zemljište otkupljeno i sada se nalazi u državnoj svojini. A da li će i kada nasip biti (iz)građen zavisi od obezbeđivanja ne malih finansijskih sredstava, pošto sam poduhvat prevazilazi kako opštinske, tako i pokrajinske okvire i mogućnosti.
D. Poznanović