Nizom prigodnih manifestacija, u zemlji i inostranstvu se obeležava 90 godina od rođenja Dimitrija Miće Bašičevića (1921 – 1987), Šiđanina, poznatog i svestranog stvaraoca – slikara, kritičara, pesnika i filozofa, koji je pod pseudonimom Mangelos delovao u avangardnoj grupi Gorgona. Bio je sin paora iz šidske Džigure, Ilije Bosilja, svetski priznatog samoukog slikara, školovao se u rodnom gradu, Sremskoj Mitrovici i Sremskim Karlovcima, studirao u Beču i Zagrebu. Umetnik raznovrsnog interesovanja i multidisciplinarnog pristupa, ostaće zapamćen po svom neobičnom delu i nemerljivom doprinosu opštoj kulturi nekadašnje Jugoslavije.
Rođen u Šidu, 14. marta 1921, Mića je u rodnom mestu pohađao osnovnu školu, a u Mitrovačkoj gimnaziji narednih sedam razreda, da bi osmi sa maturom položio u varoši podno Stražilova. Posle bečkog izbeglištva sa ocem i mlađim bratom Vojinom (1942 – 1944), jedno vreme je proveo u partizanskoj vojsci. U Zagrebu je, od 1945. do 1949. godine, studirao istoriju umetnosti i tamo, februara 1957, odbranio doktorsku tezu o životu i radu svog sugrađanina Save Šumanovića. Prethodno je radio u JAZU, bavio se likovnom kritikom i bio jedan od osnivača i direktora Galerije primitivne umjetnosti…
Smisao Bašičevićeve kreativnosti, smatraju kritičari, je u vraćanju na prapočetak i „naivno mišljenje“. Sklon povlačenju u sebe i „filozofskom“ gledanju, za mnoge je bio neobičan, čudan i kontradiktoran, u svakom slučaju nekonvencionalna i samosvojna ličnost. Svoju biografiju je sâm podelio na radne cikluse od po sedam godina i poistovetio se sa Mangelosom, pseudonimom koji uzima sećajući se poginulog druga iz Manđelosa. Objavio je veći broj studija, monografija i prikaza o umetnicima, za života izlagao u Zagrebu, Novom Sadu, Beogradu, posthumno u Ljubljani, Berlinu, Njujorku, Londonu, Portu, Barseloni…
Svoj poslednji umetnički i životni ciklus Mangelos je prerano završio – umro je 18. decembra 1987. godine, u Zagrebu.
Zahvaljujući bratu Vojinu i njegovoj kćerki Ivani Bašičević, sinovici Mićinoj, pre deset godina je ustanovljena nagrada „Mangelos“ namenjena našem najboljem mladom vizuelnom umetniku. Nedavno je osnovan i Fond „Ilija & Mangelos“, u cilju negovanja i promovisanja stvaralaštva dvojice umetnika, oca i sina. Valja podsetiti da su zalaganjem dr Vojina Bašičevića (1923), tokom 1996. i 1997, izdate četiri Dimitrijeve knjige: Moj otac Ilija – nacrt za antimonografiju, Ogledi, Fotografija i umetnost i Sava Šumanović – život i umetnost, kao i knjiga Mangelos – drugi o njemu.
Nedavno otvorena izložba Mangelosovih crteža u Njujorku (23. mart – 19. septembar 2011) novi je doprinos afirmisanju njegovog stvaralaštva u svetu. Pod naslovom Još sam živ: Politika i svakodnevni život u savremenom crtežu (I Am Still Alive: Politics and Everyday Life in Contemporary Drawing), u Muzeju moderne umetnosti (MoMA) su predstavljeni i njegov Globus iz 1976, Ratni pejzaž (1942-44) i serija crteža Tabula rasa iz pedesetih godina.
Mangelosu je pripalo izuzetno priznanje da izlaže sa velikanima svetskog crteža, kao što su On Kavara, Leon Ferari, Feliks Gonzales Torez, Marina Igonije, Li Lozano i Robert Moris, obavestila nas je Ivana Bašičević, a potom dodala:
– Ono što bih istakla kao važno, jeste činjenica da Mangelos nije izložen u okviru grupe umetnika istočnoevropskog ili centralnoevropskog bloka, nego kao pojedinac u kontekstu sa radovima velikih umetnika, poput On Kavare ili Roberta Morisa. Za autora izložbe Kristijana Ratemajera, kustosa odeljenja za crtež MoMA, Mangelosov opus je snažno obeležen elementom i atmosferom egzistencijalizma, što je posledica činjenice da on počinje da radi početkom četrdesetih, pod utiskom užasa koje donosi Drugi svetski rat. Umetnički opus započinje obeležavanjem smrti svojih bližnjih, praveći crna polja u beležnicama, koja kasnije postaju njegove tabule raze. Upravo je zato na ovoj izložbi i zastupljen delom Paysage de la guerre, iz 1942. godine.
Za lajtmotiv izložbe, kustos MoMA uzima citat japanskog umetnika On Kavare, istovremeno jednog od vodećih konceptualnih stvaralaca u svetu. Ovaj telegramom obaveštava svog galeristu: „Ja sam još uvek živ.“ (1970) Polazeći od jednostavnosti poruke, takođe i od hladnoće i preciznosti medija (telegram), umetnik izražava važnu činjenicu o egzistenciji na gotovo banalan način. Forma je postala nevažna. Na ovoj izložbi su prikazani radovi najpoznatijih konceptualnih umetnika, pa je tako i Mangelos svrstan među njih, u sam svetski vrh – kaže I. Bašičević.
A u sklopu obeležavanja decenije postojanja nagrade „Mangelos“, predsednica Fonda „Ilija & Mangelos“ najavljuje promene, odnosno proširenje Odbora koji je do sada dodeljivao priznanja najboljim mladim vizuelnim umetnicima. U njemu će ubuduće biti zastupljeno sedam institucija, među njima i Fond za civilno društvo iz Njujorka, što „obezbeđuje sigurniju budućnost i širi značaj nagrade“. Povodom jubileja, u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine, 27. aprila, biće otvorena izložba radova svih dosadašnjih laureata, kao i kustoska radionica pod nazivom „Ka kuratorstvu kao kritičkoj praksi“.
Dušan Poznanović