Sremska Mitrovica – Povoljno je, tek, jednostavno reći – izlaže Štefica, pa da svaki ljubitelj slikarstva koji, makar i povremeno, prati sremskomitrovačka i sremska likovna dešavanja, odmah pomisli na prepoznatljivo, snažno umetničko delo, sazdano od nesvakidašnje lepote, šarma i emocija. Slikarka i likovni pedagog, koja već više od pola veka (kako to vanvremenski zvuči!) gradi svoj osobeni, originalni i zaokruženi stvaralački opus, tragajući za unutrašnjom i svemirskom harmonijom, celim bićem je utkana u čudom nastali, blagorodni i bajkoliki svet boja, linija, ritmova i samo naizgled nestvarnih sadržaja i motiva.
Štefica Radovanov, prestona ikona raznolike i bogate mitrovačke likovne scene.
Povod za ponovni susret sa Šteficom je aktuelni izlagački nastup sa još tri ovdašnje slikarke (Anđelka Karajović, Cica Buđanovac, Nena Trajković) u prostorijama „Sremskih novina“, ali i znatiželja da posvedočimo o nastajanju tek započetog, uvek sa nemirom i radošću iščekivanog novog likovnog ciklusa. Jer, šta to novije, snažnije i privlačnije možemo očekivati od umetnice koja nas je toliko puta očarala svojim „raskošnim ritmovima preuzetim iz doživljaja pejzaža, enterijera i eksterijera, transponovanih … u nove celine, novo prepoznavanje sveta“ (S. Bošnjak)?
– Počela sam ovaj ciklus geometrijskih apstrakcija u čistim bojama, sa mnogo interesantnih elemenata. Istražujem prostor, hoću da imam potpunu slobodu da se razmahnem na platnima. Varijacije su na iste teme, koje asociraju na pejzaže, na neke gradske motive. Uvek polazim od prirode, koju ne podražavam već je doživljavam kreativno, na svoj način. Suština je u bojama i oblicima, koje će svaki posmatrač drugačije da vidi i prepozna – priča Štefica Radovanov, dok nam u ateljeu pokazuje radove koji se tek naslućuju.
Već i način na koji umetnica prilazi stvaranju tog novog ciklusa „geometrijskih apstrakcija“ je neobičan, nesvakidašnji. Sastojaće se od ukupno trideset slika, rađenih tehnikom akrilnih boja, po deset velikog, srednjeg i malog formata. Sve one nastaju „bez jasne vizije“, rađaju se i menjaju u hodu i, što posebno fascinira, sve su odjednom započete, da bi se potom svaka od njih dopunjavala, razvijala, kretala nekim samo slikarki razumljivim hodom. To je zato što stalno (pre)ispitujem sebe, svoje mogućnosti, objašnjava Štefica Radovanov, koja pokušava da kistom izrazi ono što je u njenom biću, šta sanja i o čemu misli.
Umetnica radi brzo i lako, tek nedavno je krenula u novi poduhvat, a – kako sama priznaje – najteže joj je bilo kako u skučenom ateljeu manevrisati sa najvećim formatima. Konačno, njen nemirni duh ne dozvoljava da išta bude sakriveno: „Odmah ću započeti i figuralni ciklus, koji ide uz ovaj, biće to oko 25 slika u ulju ili akriliku!“
Kada je o izložbi u „Sremskim novinama“ reč, oduševljena je „sjajnim domaćinima, bile smo zadovoljne vašim gostoprimstvom. Privukao nas je topao, ljudski prijem i odmah se rodila ideja da ovakve postavke prerastu u tradiciju.“ Četiri mitrovačke umetnice, kaže, vezuje veliko prijateljstvo i ljubav prema slikarstvu, a sa domaćinima i zajedničko divljenje prema istini i lepoti. Svaka slikarka je izložila po deset svojih radova, svi oni su potvrda da – bez obzira na stepen likovnog obrazovanja – umetnik se uvek prepoznaje po svom prirodnom talentu i posvećenosti stvaralačkom činu.
Neka ovaj skromni novinski prilog bude i naša iskrena čestitka Štefici Radovanov za predstojeći jubilarni rođendan!
D. Poznanović
Jedno reagovanje na “Šta sanjam i mislim, čemu se nadam”
Bio sam jedan o ucenika Stefice Radovanov i imao sam cast da izlozim njene slike u mojoj galeriji u Torontu. Zelom joj sve najbolje povodom nove izlozbe.