Stefan Filipović, dvadesetosmogodišnji poljoprivrednik iz Kuzmina, jedan je od retkih mladih ljudi koji su rešili da ostanu na selu i bave se poljoprivredom. U današnje vreme, kada je poljoprivredna proizvodnja sve neizvesnija, a stanje na tržištu nepredvidivo, jednako kao i vremenski uslovi, u njegovom slučaju pobedila je ljubav, ali i znanje.

Filipovići se više od pola veka bave proizvodnjom bostana i ratarstvom, međutim pre skoro jedne decenije od najzastupljenije grane poljoprivrede ova porodica je odustala i počela da se bavi plasteničkom proizvodnjom.
– Sada imamo plastenike na površini od nepunog hektara, a trenutno u njima gajimo papriku baburu i ljutu. Takođe, ostali smo verni proizvodnji bostana, pa na otvorenom gajimo lubenicu i dinju na oko četrdesetak jutara, na dvadesetak jutara imamo muskatnu tikvu, tu je i paprika crvena roga, kao i desetak jutara crnog luka – kaže Stefan i dodaje da je u za ovaj posao potrebno angažovanje čitave porodice.

– Pored radne snage, koje je poslednjih godina sve manje, čitava naša kuća radi u plastenicima. Kada je potrebno, čak nam i baba pomaže, onoliko koliko može. Međutim, osim radne snage, i proces proizvodnje je bilo potrebno unaprediti. Jedna od najvažnijih stvari koje smo uradili bila je uvođenje sistema navodnjavanja koji pokreće solarna energija, što se posebno pokazalo korisnim u današnje vreme kada su cene goriva postale izuzetno visoke. To smo učinili uz podršku Pokrajine, a vremenom smo morali da obnavljamo i mehanizaciju. Sada smo prošli na IPARD konkursu i dobili smo subvencije za nabavku novog traktora, koji bi ovih dana trebao da stigne u naše domaćinstvo. Takođe, planiramo da konkurišemo i za izgradnju novih plastenika kako bismo dalje proširili i unapredili proizvodnju – kaže Stefan i ističe značaj subvencija, posebno na polju obnove poljoprivredne mehanizacije koja poljoprivrednicima predstavlja osnovno sredstvo za rad.

– Savremena mehanizacija omogućava preciznu poljoprivredu i to nam, u perspektivi, donosi velike uštede i rentabilniju proizvodnju – dodaje.
Kada je reč o plasmanu, svoje proizvode plasira uglavnom na domaće tržište, najčešće velikim trgovinskim lancima, dok deo robe ide na kvantašku pijacu.

– Međutim, bilo bi dobro kada bismo, ipak, imali još veću podršku. I to ne po pitanju subvencija, nego po pitanju ograničenja uvoza poljoprivrednih proizvoda. Cenu naših proizvoda obara uvoz nekontrolisanih količina povrća, a naši inputi su toliko kupi da cenu ne možemo dovoljno da spustimo kako bismo im bili konkurentni – kaže Stefan.
Ipak, od poljoprivrede, za koju je vezan od malih nogu, preko školovanja, pa sada i posla, ne planira da odustane. A, znanje stečeno u srednjoj poljoprivrednoj školi i na poljoprivrednom fakultetu, u kombinaciji sa vrednošću i domišljatošću, siguran su put do uspeha.
N. M.
Ovaj sadržaj nastao je u okviru promociji učešća Delegacije Evropske unije u Republici Srbiji na Međunarodnom poljoprivrednom sajmu u Novom Sadu 2026, u koprodukciji sa Evropskom kućom Novi Sad, koja je deo informacione mreže Delegacije Evropske unije u Republici Srbiji.
Učešće Evropske unije na sajmu 2026. godine, pod sloganom „Za istim stolom“, naglašava partnerstvo Srbije i Evropske unije u razvoju održive, moderne i konkurentne poljoprivrede, kroz konkretne programe podrške, razmenu znanja i dijalog sa poljoprivrednicima, stručnjacima i građanima.
