Krajem prošle godine iz štampe je izašla prva zbirka pesama Jovana Umetića iz Kuzmina pod naslovom „Ravnicom rodnom“ u izdanju Književne zajednice Sremska Mitrovica.
Još kao dete pokazivao je sklonost ka lepoj reči i pisanju, a kako sam kaže, svoje prve pesničke korake napravio je još sa 13 godina. U tom periodu izdvojila se jedna pesma o Desanki Maksimović koja je pročitana na školskoj priredbi i jedno vreme bila istaknuta na panou u holu škole.
– Moje pesme obrađuju razne teme, ali ako bih morao da izdvojim jedan motiv koji je na neki način utkan u sve njih, onda je to sasvim sigurno ljubav. Ljubav prema nekome, prema nečemu, jer smatram da je i generalno u životu ljubav pokretač svega. Inspiraciju uglavnom nalazim u svakodnevnim razgovorima i situacijama. Konkretno za ovu zbirku, to su bili ljudi koji su oko mene i ljudi koji su mi dragi, kao i rodni kraj i otadžbina. Kada je reč o pesničkim uzorima, ima ih nekoliko, ali među svima njima izdvojio bih Miroslava Miku Antića. U leto 1993. godine otac mi je poklonio “Plavi čuperak”, sećam se da mi se knjiga mnogo dopala i još uvek čuvam taj primerak u svojoj maloj kolekciji. Generalno volim da čitam i razna su književna dela prošla kroz moje ruke, ali su Antićevi stihovi uvek na mene ostavljali najjači utisak, pa tu vrstu emocije i sam pokušavam da prenesem na svoje čitaoce – kaže Jovan.
A da knjiga ugleda svetlost dana pomogli su mu porodica, rodbina i prijatelji, pre svega supruga Dragana, ćerke Nevena i Valentina, majka Vesna i sestra Nada, koje su ga najviše podsticale da svoj rad pretvori u knjigu. Posebno izdvaja sestru Nevenu Tadić koja je zajedno sa njim vredno radila na uređivanju ove zbirke i snahu Dejanu Cvetinčanin, koja mu je otvorila vrata književnog sveta, upoznavši ga sa predsednicom Književne zajednice Mirjanom Marković.
-Mirjani dugujem ogromnu zahvalnost što je ova zbirka ugledala svetlost dana, a ona je, takođe, recezent i urednik knjige. Zatim, tu su i moji Kuzminci, dragi prijatelji: Nenad Stanojević koji je uradio lekturu, Borislav Mirković čije su ilustracije oživele moje stihove i Dragan Vizićanin koji je moja tehnička podrška još od vremena kad sam nabavio prvi računar. Promocija knjige je održana krajem decembra, a moj dragi prijatelj Jovan Radosavljević se potrudio da nas domaćinski dočeka i ugosti i sa svojim tamburaškim orkestrom je ulepšao ceo događaj – kaže Jovan.
Priznaje da mu inspiracije ne manjka, te da mu je početak ove godine doneo rad na nekim novim projektima. Ima u planu objavljivanje svog prvog romana, a uporedo sa njim sprema i sledeću zbirku poezije i proze i dodaje:
-Pisanjem se uglavnom bavim u kasnim večernjim satima. A zapravo se baš tu, između noći i mašte, nalazi jedna tanka nit u kojoj diše i živi stvaralačka duša pesnikova.
S. Mihajlović
