Za Cvijetina Baju Lobožinskog odlazak u penziju nije doneo mnogo promena, velike ljubavi nije se odrekao. Danas, u toplini svoga doma aktivno radi na pripremi knjiga za štampu drugim piscima. I dalje piše poeziju, priče i nastavlja rad na novom romanu.
-Završio sam nedavno roman Milanke Bojović Dosković, književnice iz Beograda i knjigu „Istorija Formule 1“ pisca Nikole Polića iz Novog Sada. U međuvremenu sam završio drugim piscima nekoliko zbirki poezije. Takođe sam hrvatskoj spisateljici iz Rijeke Biserki Vuković uradio pripremu za štampu dvojezične prozne knjige „Životne mudrosnice“ na hrvatskom i slovenačkom jeziku. Uradio sam lekturu, korekturu i prelom knjige. Svim knjigama uradim i dizajn korica. Pišem i recenzije – navodi Lobožinski.
Trenutno ne stiže da se u potpunosti posveti svom književnom radu, zbog velikog obima posla oko preloma knjiga drugih autora.
-Insistiram da svako književno delo bude napisano u odgovarajućem vord dokumentu, zatim ga formatiram kako treba, uradim zaglavlje, podnožje, sadržaj, brojeve strana, početak, kraj, sve elemente da književno delo bude spremno za štampanje. Po potrebi napišem i recenziju. Zatim uradim dizajn korica, a potom kompletno šaljem autoru da pogleda kako bi uradili eventualne korekcije. Posle njegovog odobrenja, šaljem u štampariju – objašnjava sagovornik.
Na priznanja za svoja dela je navikao, a njih nije manjkalo ni ove godine. O njegovim delima se priča, a da se dobar glas daleko čuje, svedoči i intervju za ukrajinsku televiziju po drugi put. Nakon intervjua ukrajinske novine „Ridne slovo“ su pisale reportaže.
Među brojnim priznanjima vredi istaći „Euridikinu povelju“ za pesmu „Sumorni suton“ u Kostolcu, „Plaketu za zapažene rezultate u književnosti „Saveza književnika u otadžbini i rasejanju“ iz Novog Sada. Osvojio je i „Zlatno pero“ petu godinu uzastopno, za najlepšu pesmu na festivalu narodne muzike „Miholjsko leto“ u Šapcu za pesmu „Ljubi me draga“. Izuzetno veliko priznanje je Memorijalna nagrada „Miomirka Nešić“ u Smederevu za najlepšu pesmu, za pesmu „Selu u pohode“ kojom se proglašava „Vitezom od raskovnika prvog reda plemenite veštine poezije“. Rado pokazuje i sertifikat i medalju za roman „Stazama prvih ljubavi“, priznanja autorskog prava i zaštita intelektualne svojine, a dobio ga je od nobelovca Milentije Miće Ranđelovića na drugoj olimpijadi intelektualne svojine u Beogradu. Pesme i priče su mu prevedene na desetak stranih jezika. Može se pohvaliti i sa nekoliko značajnih priznanja u svetu.
![](https://www.sremskenovine.co.rs/wp-content/uploads/2024/12/значајно-признање-из-смедерева-770x995.jpg)
Posebno mesto u srcu zauzima promocija najnovije knjige „Tragovi mojih nemira“ u Sremskoj Mitrovici, pred domaćim ljubiteljima književnosti. Stigao je i do Niša gde je u Kulturnom centru uz promociju svoje knjige promovisana i knjiga predsednice Udruženja pisaca „Čegar“ Tatjane Pavlović, knjige koja je u potpunosti posvećena upravo Cvijetinu. Reč je o 100 pesama u akrostihu na ime, nadimak i prezime sagovornika.
Ipak, u književnom svetu situacija nije tako sjajna, iako se pojavljuju mladi pisci posvećeni književnom radu, čini se da je kod omladine taj vid stvaralaštva prevaziđen.
-Dosta su na mlade uticale društvene mreže, imaju drugačija interesovanja. Trebalo bi da bude izbalansiran nivo starih i mladih pisaca. Kada su književne manifestacije, dosta više bude starijih stvaralaca pisane reči, nema smene generacije. Čitaoci su slabo orijentisani, da ne kažem zainteresovani za književna dešavanja, nema ih na promocijama, ne znam da li je prošlo to lepo vreme čitanja knjiga. Nešto bi trebalo promeniti – upozorava Laćarac.
Osim što je književnik (član „Udruženja književnika Srbije“, član „Društva književnika Vojvodine“ i član „Udruženja književnika Republike Srpske“), Cvijetin je i muzički izvršni producent sa licencom, (pesme su mu komponovane i otpevane) i glumac (glavna uloga u poetsko-dramskoj predstavi „Nepokornom Sremu“ u ulozi ustaškog zapovednika Viktora Tomića u drugom svetskom ratu, realizovanoj povodom 80 godina od gnusnog pogroma nad civilnim stanovništvom Srema).
Dok je Cvijetina i entuzijasta poput njega, književna dela će ipak živeti, a sa njima i druge vrste umetnosti. U savremeno doba mnogo je vidova umetničkog stvaralaštva. Za kulturu nikada nije kasno.
S. Branežac