• utorak, 18. februar 2025.
Lubenice nikad ranije i nikad slađe
Društvo | Reportaža | Vesti | Ruma | Sremska Mitrovica
0 Komentara

Lubenice nikad ranije i nikad slađe

12. jul 2024. godine

Zelene Dubrave sa omiljenom sremačkom poslasticom su se nešto ranije pojavile na seoskim ćuprijama ove godine. Kao i žitarice, poranio je ove godine i bostan, pa je berba lubenica u nekim delovima Srema počela još sredinom juna.

Međutim, julska slika naših sela nešto je drugačija nego prethodnih godina. Bostandžija je, stiče se utisak, sve manje, što potvrđuje i Zlata Veljović iz Nikinaca.

Baka Zlata se gajenjem i prodajom bostana bavi sa svojim unucima, a Veljovići su jedna od tek nekoliko porodica koje uzgajaju ovu kulturu. Kako kaže, nekada su Nikinci u ovo doba godine drugačije izgledali i lubenica je bilo na sve strane, ali loša ekonomska situacija je naterala poljoprivrednike da, jedan po jedan, batale ovaj posao.

– Sve je manje bostandžija, a nekada smo čak i u Sarajevu prodavali. Ponesemo bostan, pa ostanemo tamo i po nekoliko dana. Bilo je posla, ali je moglo i lepo da se zaradi. U današnje vreme, da bi čovek krenuo u taj posao, neophodno mu je tri hiljade evra za jedno jutro bostana. Sve je skupo, kap po kap sistem, đubrivo, zalivanje po celu noć. Zato su ljudi mahom odustali, jer su ulaganja velika, a cena bostana brzo padne, pa ga u ovo vreme na veliko već prodajemo po 20 dinara za kilogram, dok mu je maloprodajna cena u marketima i tri do četiri puta skuplja – priča Zlata, dok nakupci obleću oko prikolice.

Lubenice su ove godine, kaže, prilično teške. Čak i do 17 kilograma, a kvalitet je dobar. Međutim, čak i cena od 50 dinara, koja je niska za ovo doba godine, ne zadovoljava kupce koji su sve zahtevniji i mahom traže manje komade.

Voganjske cepelinke od 20 kila

Berba bostana poranila je desetak dana i u Vognju. Dok su se nekad prve lubenice brale oko Vidovdana, ove godine su, prema rečima Branka Matića, stigle i pre 20. juna – velike, slatke i sočne.

– Rod je veoma dobar, mada su lubenice prevelike. Kreću se od 15 do 20 kilograma što nam predstavlja problem, jer niko ih neće. Cena je trenutno 50 dinara, a prošle godine nije padala ispod 30 dinara, što je odgovoaralo nama proizvođačima, a i švercerima. Sada, kada cena brže pada, lošije prolazimo i mi, a i nakupci, koji uglavnom uzimaju dinar na dinar – priča Matić.

Na glavnom putu, kaže, prometa ima, ali je situacija za bostandžije bila drastično bolja prošle godine, kada je put ka Velikim Radincima bio zatvoren, pa je frekvencija saobraćaja kroz Voganj bila veća.

– Petak popodne kada se krene za Novi Sad i nedelja pri povratku su se pokazali kao najbolji period za prodaju. Prodajemo i na vašaru, gde sam pre neki dan prodao 400-500 kilograma, što je ništa kako je bilo nekada – ističe.

Broj bostandžija u selu, za razliku od brojnih drugih, u Vognju je ostao isti. Međutim, kaže naš sagovornik, pitanje je koliko će to potrajati u trenutku kada posao preuzmu mlađe generacije.

Jedini šašinački bostandžija

Goran Malenković jedini je meštanin Šašinaca koji nije odustao od bostana. Ovih dana skinuo je prvo kolo lubenice sa oko dva jutra, a već kreće polako i druga tura. I u Šašincima bostan je poranio, a lepo i toplo vreme učinili su da lubenicu budu 110 posto zrele, kaže Goran.

– Rasadili smo ih rano, u prvoj polovini aprila. Prvu smo skinuli ranije nego uobičajeno, negde oko 12. juna. Pola smo pokrili tunelima, ta je zalivana, tretirana kako pravila nalažu, a ova nepokrivena je skoro stigla lubenice iz tunela, jer je zaista bilo mnogo toplo. Drugi deo smo rasadili pred kraj aprila i sada čekamo drugo kolo u avgustu, i ona se odmeće, govori Goran.

Bolesti je bilo, ali i glodara. Lubenica je morala da ima dva do tri prskanja, a najznačajniji tretman je bio fungicidima. Za prvi rod kaže da je bio odličan.

– Bilo je oko 1.500 struka ranih lubenica i u prvoj turi sam imao sigurno 15 tona koje sam sve rasprodao. Odu odmah, ništa mi ni pola dana ne stoji, dodaje Goran Malenković iz Šašinaca.

Prva lubenica se prodavala za 70 dinara po kilogramu i prvu tonu je prodao po toj ceni. Sad je već cena na veliko od 25 do 30 dinara. Onu koju prodaje pred kućom na početku je cenio po 100, a sada je već cena pala na 50 dinara za kilogram. Goran najviše lubenicu prodaje na veliko i tu je tržište godinama unazad razrađeno u nekoliko piljarnica u Sremskoj Mitrovici, Laćarku i Jasku.

– Pred kućom prodajem samo nekih deset posto i to dam deci da rade, malo radi sporta i rekreacije, da se nauče da rade i skupljaju novac sebi za more, govori Goran.

I dok su svi Šašinčani digli ruke, Goran bostan ne ispušta. Kaže da ne radi ništa drugo. Nekad ide bolje, nekad lošije, ali dodaje da osim što je u pitanju porodična tradicija, u bostanu ima i zarade. Ne prevelike, ali računice svakako ima.

– Radiš kad hoćeš, a zaradiš više nego na pšenici. Čak i sada kada je cena 30 dinara. U proseku bude od 450.000 do 500.000 dinara po jutru. Isplati se. Ne možeš se obogatiti, ali ima smisla. Na jednom jutru lubenica može da se zaradi kao na pet do šest jutara pšenice. Radi se više, ali na manjoj površini, kaže Malenković.

Najvažnije je, zaključuje da su lubenice slatke i da im je sunce pogodovalo.

– Skidam je kad bude baš zrela, a zrela je 110 posto. Ja čekam da skroz sazri, da joj nije debela kora, niko mi robu ne vraća i prodaja je odlična, govori za kraj Goran Malenković, jedini bostandžija u Šašincima.

ESN

Sremske novine polažu autorska prava na sve vlastite sadržaje (tekstualne, vizuelne i audio materijale, baze podataka, vizuelizacije baza podataka, baze dokumenata i elektronske prikaze dokumenata i programerski kod). Neovlašćeno korišćenje bilo kog dela portala nije dozvoljeno, smatra se kršenjem autorskih prava i podložno je tužbi.

Najnovije vesti

TRENUTNO NEMA KOMENTARA.

Ostavi komentar