Piše: Boris Miljković
Prošlo je godina dugo već, otkada je umro čika Boško Dugošija. Mlad je bio kada je umro, četrdeset i neka. Bio je mesar starog kova, učio zanat kod starih majstora toga zanata. Jednostavno, svi su ga zvali “Uja”.
Borio se od rane mladosti kroz život. Nije bilo lako Uji. Sam je stajao iza sebe i kroz život sam se borio. Nije isto kada imaš kapitala i nekog iza sebe ili kada si sam. Al` radio je Uja od mladosti rane. Postao doktor svoga zanata. Sremac, i to onaj pravi.
Vol`o sve. Kafane, žene tamburaše i kao Vasa u pesmi Balaševića sanjao konje i čilaše. Možda je Balašević po Uji napisao pesmu o Vasi Ladačkom, ko će ga znati.
I kupi Uja devedeset i neke najbolje čilaše, Baltu i Lucu. Ta ceo Srem je gled`o i o njemu i tim konjima pričao. Sećam se, došao kod njega jednom dole na Dunavu i mati mu priča za konje. Uja samo mahnu rukom i kaže: “Ta mani se toga. Ta koliko sam ja lekova popio za želudac odavde pa do Italije, kada bi slag`o, stig`o bi.”
Nešto mi zapara uši ta Ujina rečenica tada. Posle par godina umre Uja, a ja se setim njegovi` reči. Ta ko da je znao, a mislim da jeste da neće dugo. Pa materi kaz`o: “Ta mani me, pusti da proživim”.
Sremac naš. Voleo nas, i u kafani kada smo lupali nikad grdio nije. Samo bi pokazao konobaricama da očiste i donesu nam turu na račun njegov. Znao je Uja, jer i on je mlad bio, a vol`o tamburaše. Pa nas pušt`o na volju. Nekad bi nam sutra samo kaz`o: “Au, Bog te, al` ste terali kera noćas.”
Ne znam kako, ali uvek pomislim da je on znao. Da je znao da će otići. Al` je zato tero tih godina konje, ta nije stao od Bačke, Banata do svog Srema. Nema parade gde njega tada nema. Kada je umro tamburaše su mu doveli. To mu zadnja želja bila. A u vrati u kafani stoji rupa i danas. Brana, Ujin sin, i ja kada pogledamo znamo od čega je. Tog zadnjeg puta kada mu svirci svirali, a Uja znao da je kraj blizu. Sa suzom u oku i onom rukom nekad jakom u inat svemu lupio i pukla vrata. Duša sremačka bolna snage mu dala. I opet ne mogu tvrditi, ali vol`o bi da je Balašević upozn`o Uju. Jer velika sličnost je između Uje i Vase iz pesme. Eto i mi Sremci smo imali našeg Vasu Ladačkog. Uju Dugošiju…
You must log in to post a comment.