• petak, 29. mart 2024.
Bikić Do –  doseljavanje Rusina u selo nadomak Šida
Reportaža
0 Komentara

Bikić Do – doseljavanje Rusina u selo nadomak Šida

2. novembar 2017. godine

Iz starog kraja narod je doneo i ljubav prema veri i crkvi, ali i jezik, jer su sami za sebe govorili da pričajupo hornjački“. Međutim, taj govor nije sačuvan u pisanim izvorima i danas je gotovo izgubljen, ali postoje neke reči za koje stari Bikićani znaju da su to „hornjačke“ reči

Piše: S. Mihajlović

Foto: M. Mileusnić i privatna arhiva

Зденко Лазор, дипломирани филологBikić Dol je najmlađe naselje u opštini Šid u koje su se Rusini počeli doseljavati 1848. godine. Meštanin Bikić Dola, diplomirani filolog master Zdenko Lazor, koji je uradio prilog za monografiju ovog sela, kaže da su prve porodice stigle sa teritorije današnje severoistočne  Republike Slovačke, iz okoline Bardejova i Prešova, a to su u prvom redu bile porodice Hnatko, Bobalj i Lazor. Te porodice došle su u brda oko sadašnjeg Bikić Dola i tamo napravile zemunice u kojima su živele.

– Od prvih doseljenika spominju se Vasilj Brčak, Janko Kunc, Mikola Goč i Vasilj Fignar. Mesta iz kojih su se Rusini doseljavali u Bikić Dol su: Ljucina, Lukov, Bogljarka, Kružljov, Krive, Venecija, Lavov, Sarikov i Križi, mesta u današnjoj Republici Slovačkoj. Narod koji se naselio na tu teritoriju, iz starog kraja je doneo i ljubav prema veri i crkvi, ali i jezik, jer su sami za sebe govorili da pričaju „po hornjački“. Međutim, taj govor nije sačuvan u pisanim izvorima i danas je gotovo izgubljen, ali postoje neke reči za koje stari Bikićani znaju da su to „hornjačke“ reči. Umesto „hornjačkog“ govora, mlađa pokolenja su od Rusina u Šidu, naseljenih tu na početku 19. veka, primila rusinski jezik, koji je kodifikovan 1923. godine kao književni, pa se danas u tom selu govori rusinski. Učitelj Mihajlo Kovač piše da su Rusini koji su se tu doselili grkokatolici, kao i da su toj veri ostali privrženi do danas, a poreklo odnosno koren im je ukrajinski. Prema klasifikaciji ukrajinskog istoričara Pačovskog, ti Ukrajinci spadaju u grupu Lemka, a kao etnografska grupa spadaju u Krajnjake. U popisu stanovništva u 19. veku, Bikićani se nisu opredelili kao Ukrajinci, već kao Rusini, a kao maternji jezik naveli su rusinski jezik – kaže o prošlosti sela i doseljavanju Rusina u Bikić Do diplomirani filolog Zdenko Lazor i dodaje da su  još od kada su se doselili u ovo selo, Rusini pokazivali posebnu ljubav prema crkvi.

Filijala Rusinske Matice

Crkva, kakva je i danas, sagrađena je 1904. godine, od kada se i drži kirbaj u ovom mestu. U proleće 1997. godine radilo se na obnovi crkve, a u radu su, pored majstora, učestvovali i svi meštani sela. Od 1958. godine Bikić Do ima svoju kancelariju i samoupravu i upravo od te godine se vode matične knjige u selu.  Škola ovde nije postojala sve do 1940. godine kada se počelo sa njenom gradnjom, a otvorena je  naredne godine. Pet godina kasnije, u Bikiću je  osnovana i  filijala Rusinske Matice.

Центар селаPosle Drugog svetskog rata u Bikiću je radilo KUD koje se zvalo „Ivan Kotljarevski“. Društvo je nastupalo u Šidu, Berkasovu, Bačincima, Ljubi, ali i u Bačkoj. Društvo je dobro radilo, postojala je i dramska sekcija, tamburaška sekcija, hor. Odigrane su mnoge predstave, organizovane proslave Nove godine, kao i proslave kirbaja. Kulturno-prosvetno društvo „Ivan Kotljarevski“ je radilo do 70-ih godina 20. veka, kada je usledila pauza u radu. Sve do 2011. godine Društvo je samo s vremena na vreme radilo, a onda je u potpunosti obnovljen njegov rad. Na početku 2008. godine KPD „Đura Kiš“ iz Šida je proširilo svoju delatnost i na svoje podružnice, pa je tako formirana podružnica u Bikić Dolu, koja je prerasla u KPD. Na početku 2010. godine obnovljene su veze sa starim zavičajem, pa je u Republici Slovačkoj predstavljena „Tradicionalna rusinska svadba“ u režiji Venjamina Buljčika.

Kako nam je rekao predsednik Društva Dejan Bobalj, pored folklornih grupa čiji je koreograf Borislav Barna, danas pri KPD “Ivan Kotljarevski” postoji i radi i pevačko društvo.

Karpatska etno kuća

– Najpre je osnovana ženska pevačka grupa ”Bikićanke”, a nakon njih i muška pevačka grupa. Kruna njihovog rada je zajednički CD koji su nedavno objavili, a na kojem su se predstavili kao mešovita pevačka grupa. Njihov umetnički rukovodilac je Dragana Gluvnja Babić, a muzička pratnja im je Bojan Babić. Najveći uspeh Društva je gostovanje na “Lemkovskoj vatri” u Ždini u Poljskoj, najvećem rusinskom festivalu u Evropi 2015. godine, a ove godine ostvarili su plasman na Pokrajinsku smotru folklora u Vrbasu sa prikazom običaja branja grožđa kod Rusina u Bikić Dolu u režiji Borislava Barne. Tradiciju i kulturu Rusina, ali i svih drugih naroda koji žive u Sremu, pored Kulturno prosvetnog društva neguju i članice Udruženja žena ”Bikićanke”, na čijem čelu se nalazi Nevenka Bobalj – kaže Dejan Bobalj, predsednik Kulturno prosvetnog društva “Ivan Kotljarevski” iz Bikić Dola.

U znak sećanja na svoje pretke, u Bikić Dolu urađeni su glavni projekat i građevinska dozvola za podizanje karpatske etno kuće. Sada se čekaju konkursi na koje bi se moglo aplicirati za dobijanje neophodnih sredstava.

– Reč je o replici kuće iz 18. veka, odnosno iz onog vremena kada su naši preci došli u ove krajeve i predstavlja drvenu kuću kakva se tada pravila u Karpatima. Mi smo dobili plan te kuće iz Muzeja rusinsko ukrajinske kulture u Slovačkoj i prilagodili smo ga našim protrebama. Nadam se da će uskoro početi gradnja te kuće i da će predstavljati pravu turističku atrakciju za sve one koji budu dolazili da posete šidsku opštinu – kaže Dejan Bobalj.

Manifestacije

Наступ певачке групе БикићанкеU sadašnje vreme kulturne manifestacije u Bikić Dolu su: tradicionalni Rusinski bal, koji se održava za Dan žena – 8. marta i manifestacija rušenja majskog drveta „Prišli nam Rusadlja“ (“Došli su nam Duhovi”). U Bikić Dolu je od 2008. godine obnovljen rad Društva za rusinski jezik, književnost i kulturu, osnovana je i Sekcija Društva, čiji je predsednik Zdenko Lazor.

Nekada je bio običaj da se devojkama pred kuću sadi majsko drvo. Danas je taj običaj u potpunosti izgubljen, pa se drvo sadi samo ispred Doma kulture, nekadašnjeg Zadružnog doma. Majsko drvo se obično sadilo, a i danas se sadi, 30. aprila, da se vidi već sutra ujutru, 1. maja. Drvo se ruši uvek na Duhove.

Etno kuća

Етно собаU centru sela, u zgradi bivše mlekare, napravljen je etno muzej. Tu se nalaze stare stvari koje su se nekada koristile u svakom domaćinstvu, kao i slike Bikićana od 1900. te pa do 1980. te godine. U jednoj prostoriji je postavljena i nekadašnja takozvana “prednja soba”, odnosno gostinska soba, onako kako je nekada izgledala sa svim stvarima koje su u njoj bile.

-Od gostiju iz Bardejova smo dobili na poklon lutku u rusinskoj narodnoj nošnji koju smo tu postavili, tako da ćemo na osnovu nje sada napraviti neke nove nošnje za naše Društvo – kaže Dejan Bobalj.

Sremske novine polažu autorska prava na sve vlastite sadržaje (tekstualne, vizuelne i audio materijale, baze podataka, vizuelizacije baza podataka, baze dokumenata i elektronske prikaze dokumenata i programerski kod). Neovlašćeno korišćenje bilo kog dela portala nije dozvoljeno, smatra se kršenjem autorskih prava i podložno je tužbi.

Najnovije vesti

TRENUTNO NEMA KOMENTARA.

Ostavi komentar

%d bloggers like this: