• utorak, 18. februar 2025.
Rimske fibule iz Male Mitrovice
Reportaža
0 Komentara

Rimske fibule iz Male Mitrovice

30. oktobar 2017. godine

Proizvodnja se bazira  isključivo na ručnoj izradi, koriste se tri vrste materijala, a kao i kod drevnih Rimljana najzastupljenija je bronza

Piše: D. Tufegdžić (“Sremske novine”, dodatak “Mačva”)

nenad i milosPre punih 15 godina Nenad Damjanović iz Mačvanske Mitrovice imao je viziju da osnuje jednu malu radionicu u kojoj bi proizvodio replike predmeta iz doba Rimskog carstva. On je svoju zamisao brzo sproveo u delo i sada, toliko godina kasnije, zajedno sa svojim sinom Milošem uspešno vodi Art studio Augustus. Predmeti nastali u njihovoj radionici stigli su u sve krajeve sveta, od Srbije išli su preko Nemačke i Belgije sve do Amerike i Australije.

Priču o radionici ispričao je sin Miloš koji je, kako sam kaže, u njoj prošao sve poslove, pa je od čišćenja radionice koji mu je bio prvi zadatak kao klincu, sada došao do toga da je na sebe pruzeo posao nekog ko je zadužen za razgovore sa klijentima, odnosno generalno za sklapanje poslova.

i opet on i opet u radionici– Sve je krenulo od mog oca koji je jako voleo rimsku istoriju. Svi znamo da je Mitrovica poznata po tome da je bila jedna od prestonica rimskog carstva, da je na njenom tlu rođeno nekoliko imperatora i da i dan danas krije mnoge tajne. To sve je oduvek privlačilo mog  oca koji je jednom prilikom našao u zemlji rimski predmet, doduše u komadima, polomljen. U jednom trenutku on je odlučio da pokuša taj predmet da sastavi da vidi kako je zaista izgledao, uspeo je u tome i upravo taj predmet mu je dao ideju da bi mu mogao poslužiti kao dobar kalup. Upravo tako nastao je prvi predmet, on nije bio savršen, nije bio preterano ni lep, ali je označio početak priče o radionici „Augustus“ , našoj maloj suvernirnici kako ja volim da je zovem, započinje priču Miloš.

RAZNI RIMSKI PREDMETINjihova proizvodnja bazira se isključivo na ručnoj izradi, koriste se tri vrste materijala, a kao i kod drevnih Rimljana najzastupljenija je bronza.

– Svi predmeti se prvo izrade u vosku, pa tek onda se izlivaju u metal koji se na kraju obrađuje u finalni proizvod koji opet može biti izrađen u tri verzije. Predmet može biti u takozvanoj „patini“ odnosno da izgleda tako kao da je upravo sada pronađen, iskopan iz zemlje, zatim može biti posrebren ili ispoliran bronzani, odnosno žut, sjajan“, objašnjava mladi Miloš.

On kaže da se mnogobrojni predmeti proizvode u njihovoj radionici, najviše su to biste, kacige, fibule za koje pojašnjava da su Rimljanima služile pri odevanju, odnosno imale su funkciju sličnu kao današnje dugme.  Njihove mogućnosti su velike, pa su čak pravili za neke klijente i kompletne replike rimskih oklopa.

– Još kao klinac sam posmatrao sve što radi moj otac i bez obzira što je moj san bio da postanem pilot, priklonio sam se i na kraju zavoleo ovo čime se sada bavim, odnosno bavimo. Istorija mi nikada nije bila jača strana u školi, ali vremenom me je počela sve više interesovati, naravno akcenat je na Rimu, rimskom carstvu. Želeo sam što više da znam o Rimljanima, o njihovom načinu života, kulturi, odevanju, šta su jeli, pili, jer sve to mi je pomagalo da bolje razumem ono čime se moj otac, pa na kraju čime sam se i ja počeo baviti. Prvo sam, kako ja to volim da kažem, bio šegrt sve dok nisam počeo samostalno da izrađujem predmete, što iskren da budem nije ni malo lako, priča Miloš i kao primer navodi da jedna fibula u toku proizvodnje čak 18 puta mora „proći kroz ruke“ jer oni ne koriste mašine u svojoj radionici.

Milos sa replikom rimske lampeNa početku bilo je, priznaje Miloš, njihov posao dosta teži, ali vremenom su se usavršavali i sada im je da naprave neki predmet dovoljna čak i samo slika.

– Baš kao što mi u školi nije išla istorija, nisam bio dobar ni u likovnom, ali sam se sjajno snašao u poslu, odnosno pri dizajniranju. Nekako čim sam počeo da se bavim konkretno izradom predmeta, a ima tome 7, možda čak i 8 godina, želeo sam da usavršim sve moguće aspekte, odnosno od dizajniranja, pa do finalnog pro izvoda. Od početka do samog kraja i naravno, bio sam uporan i uspeo u tome, sada samostalno mogu da napravim sve ono što zamislim. Naravno za moje znanje najzaslužniji je moj otac, od njega sam skoro, pa sve naučio, nastavlja Miloš.

Vremenom, on je preuzeo ulogu rukovodioca preduzeća i trenutno se tim poslom više bavi. Ugovara poslove, prodaju, razgovara sa klijentima, potencijalnim saradnicima, a otac Nenad i dalje je ostao u radionici.

Predmete koji izađu iz Nenadove i Miloševe radionice najviše kupuju ljudi iz zapadnih zemalja i to prevashodno pravi zaljubljenici u istoriju i rimsko doba. Radionica kao što je njihova nema puno, a ono što je svakako izdvaja od ostalih jeste upravo činjenica da je svaki predmet, od najmanjeg do najvećeg, kompletno ručno rađen, da se svakom posvetila pažnja, vreme, pa i ljubav.

Replike rimskih predmeta nastali u Maloj Mitrovici krase ne samo mnoge kuće, nego i muzeje, pa tako pored sremskomitrovačkog Muzeja Srema za koji je su Damjanovići izradili replike 33 zlatna novčića nedavno pronađena na tlu grada, njihovi predmeti se mogu naći i u Carskoj palati, ali i na lokalitetu „Viminacijum“.

 

Sremske novine polažu autorska prava na sve vlastite sadržaje (tekstualne, vizuelne i audio materijale, baze podataka, vizuelizacije baza podataka, baze dokumenata i elektronske prikaze dokumenata i programerski kod). Neovlašćeno korišćenje bilo kog dela portala nije dozvoljeno, smatra se kršenjem autorskih prava i podložno je tužbi.

Najnovije vesti

TRENUTNO NEMA KOMENTARA.

Ostavi komentar