– Volim cveće, pogotovo ono koje se sadi napolju, ali postoji ta specifična ljubav prema kaktusima. Imam oko dvadesetak različitih vrsta i taj broj se stalno povećava – priča Suzana Vuković iz Novih Karlovaca
Piše: M. Balabanović
Stara indijska poslovica kaže: „Ako želiš biti srećan jedan dan – opij se. Ako želiš biti srećan nedelju dana – prodaj imanje. Ako želiš biti srećan mesec dana – udaj se. Ako želiš biti srećan ceo život – gaji cveće“. Za 27-godišnju Suzanu Vuković iz Novih Karlovaca kaktusi su više od ljubavi. Kako kaže, interesovanje za ove neobične biljke javila se pre desetak godina kada je počela da ih neguje i uzgaja, a sada u svom domu ima blizu 100 saksija. Suzana je po struci diplomirani biolog, odrasla je u porodici gde je poljoprivreda primarna delatnost, a kako ističe, san joj je da jednog dana otvori svoju cvećaru i potpuno se posveti svojoj „bodljikavoj ljubavi“.
– S obzirom da sam odrasla u porodici gde se roditelji bave poljoprivredom i moja majka obožava cveće, verujem da sam tu ljubav nasledila. Volim prirodu i životinje, to me opušta pa sam tako odlučila da studiram biologiju-smer ekologija i vidim da nisam pogrešila. Inače, moji imaju plasteničku proizvodnju i uzgajaju povrće te sam uz njih zavolela sve što ima veze sa biljkama – kaže ovaj devojka iz Sasa.
Suzana je diplomirala biologiju na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu i godinama se rado uključuje u ekološke akcije, jer je ekologija njena ljubav. Sa druge strane pasionirani je ljubitelj kaktusa, koje obožava.
– Volim svo cveće, pogotovo ono koje se sadi napolju, ali postoji ta specifična ljubav prema kaktusima. Imam oko dvadesetak različitih vrsta, po nekoliko saksija od svake vrste koje uzgajam i taj broj se stalno povećava, za sad ih imam stotinak. Iako ih često razmnožavam, volim i da ih poklanjam jer su vrlo neobični i drugačiji od ostalog cveća – priča nam.
Za kaktuse je poznato da su male debeljuškaste biljke u saksiji ili velike egzotične biljke u pustinjama jugozapada Amerike. Za Suzanu, kaktus je specifičan zbog prelepog cveta koji se otvara u večernjim satima i ujutru se zatvara.
– Oni baš nisu zahtevni jer se zalivaju najviše dva puta nedeljno i povremeno se prihranjuju. To je sav posao koji imate uz neizostavnu ljubav koja im daje život – ističe ona i kaže da tokom godine kaktusi zahtevaju puno sunca. Od marta do oktobra se nalaze napolju, a potom se unose u zatvoren prostor koji ne mora nužno biti topao, tek toliko da prezime.
Iako je trenutno bez posla, ova devojka kaže da bi želela da radi u struci i bavi se biologijom. Redovno posećuje sajmove cveća a u slobodno vreme voli da pravi kolače, to joj je još jedan hobi.
– Obožavam slatkiše, pogotovo torte, pa kad god je neka proslava i prilika trudim se da ih pravim i ukrašavam. Ko zna – možda se jednog dana odlučim i time da se bavim. U budućnosti bih volela da imam svoju cvećaru i da se potpuno posvetim biljkama, ne samo kaktusima koji su mi omiljeni – planira ona i poručuje da će raditi na ostvarenju svojih snova.
O životu na selu Suzana ima samo reči hvale i jedna je od retkih devojaka koja kaže da ne postoji nigde takav mir kao u seoskim sredinama. Iako mladi sve više odlaze iz sela u potrazi za poslom, seosko domaćinstvo, dvorište i prirodu ne može ništa da zameni. A, ukoliko uzgajate cveće kao ova mlada devojka, ništa osim ljubavi vam više nije potrebno. Tada vam sve cveta..