Beočin – Kada iz centra Rakovca pođete prema Fruškoj gori, pa iza manastira skrenete na prvi seoski put sa leve strane i, zatim, strmom stazom uzbrdo, za nekoliko minuta stižete do jedne od najlepših pećina na pitomoj sremskoj planini. Ovdašnji žitelji su je nazvali Beli majdan. Ovu pećinu nije stvorila priroda, delovanjem svojih nepredvidljivih, svemoćnih sila, već čovek – koji je tu, od davnina, vadio građevinski materijal, kaolinski granit, za izgradnju kućnih temelja, nadgrobnih spomenika i, verovatno, obližnjeg manastira Rakovca…
Do pre sedam i po decenija, ovde se naveliko iskopavao i odnosio kamen, a onda je, 1937, rudnički kop napušten i prepušten – ćudima vremena i čoveka. Pre nekoliko godina, Belog majdana su se „setili“ ljubitelji prirode, ekolozi i umetničke duše iz obližnjih Ledinaca i Rakovca, ali i drugih mesta. Zadivljeni lepotom i mogućnostima koje pećina nudi, osnovali su udruženje nazvano „Beli majdan“ u želji da ovaj prirodni ambijent sačuvaju, afirmišu i iskoriste za kulturno-turističke namene.