Glodari koji najčešće oštećuju poljoprivredne kulture u polju su:poljski miš (Apodemus sylvaticus) i poljska voluharica (Microtus arvalis). Štete koje oni prouzrokuju u godinama sa povoljnim klimatskim uslovima za njihovo prenamnožavanje mogu biti veoma velike. U ratarskoj proizvodnji prouzrokuju štete u usevima višegodišnjeg krmnog bilja (lucerka, crvena detelina) i ozimih strnih žita (pšenica, ječam, tritikale) u periodu nicanja do vlatanja. U voćarskoj proizvodnji najveće štete pričinjavaju u mladim zasadima i rasadnicima.
U jesen glodari sa svojih dotadašnjih staništa (parcele posle skidanja letine, zakorovljena strništa, lucerišta…), sele se na posejane ozime useve pšenice, ječme gde se prvo hrane posejanim i klijalim semenom, a kasnije nakon nicanja useva nastavljaju svoju aktivnost oštećujući nadzemne i podzemne delovima izniklih biljaka stvarajući takozvana prazna mesta bez useva „Oaze“. U slučaju jačeg napada „Oaze“ praznih mesta u poljima mogu biti jako velike sa puno rupa, utabanih staza i plitkih podzemnih hodnika.
Za sprečavanje većih šteta potrebno je obići lucerišta, zasnovane ozime useve pšenice i ječme nakon nicanja i izvršiti pregled na prisustvo glodara, brojanjem aktivnih rupa (ulaznih otvora u njihove podzemne kanale) po jedinici površine. Kada se utvrdi preko 500 aktivnih rupa po hektaru, treba pristupiti suzbijanju.
Za suzbijanje glodara u polju koriste se rodenticidi u obliku mamaka, kao što su:
– Cinkfosfid mamak, u količini 5-10 g/aktivnoj rupi;
– Brodilon mamak, u količini 10-15 g/aktivnoj rupi;
– Antikolin mamak, u količini 10-20 g/aktivnoj rupi.
Mamci se ubacuju samo u aktivne rupe koje je potrebno potom zatvoriti (zatrpati zemljom). Zbog visoke toksičnosti na ptice i divljač mamci se ne smeju rasipati i ostavljati na površini zemljišta.
Trovanje glodara mora biti redovna mera zaštite bilja i mora se sprovoditi na svim površinama kako bi se sprečilo njihovo premnožavanje, posebno u godinama sa dugom i toplom jeseni, što pogoduje povećenju njhove brojnosti.
Kvalitetna i brza obrada zemljišta, brzo odnošenje letine sa polja, što manje osipanje zrna pri žetvi, i brojne druge agrotehničke mere nepovoljno utiču na brojnost glodara.