Na žalost, veoma retke su porodice u Vojvodini koje imaju troje ili četvoro dece, a još ređe one sa petoro. I ako se dogodi to je najčešće u onim slučajevima kada se rode ćerke a otac želi sina. U porodici Hemun iz Inđije to nije slučaj, jer Hemunovi imaju petoro dece, pet sinova. Najstariji ima devet godina, najmlađi četiri meseca.
– Da mi je neko pre desetak godina rekao da ću roditi petoro dece, teško da bih u to poverovala, jer ušla sam u tridesetu i razmišljala da li ću se uopšte udati i imati decu. Onda sam srela Nikolu, uzajamno se zavoleli i venčali. Rodio se naš prvi sin, sada devetogodiš Miroslav, započinje priču Snežana Hemun iz Inđije, ponosna majka petoro sinova.
– Miroslav je dobio ime po mom ocu Mikici Hemunu kome sam veoma zahvalan na imetku koji nam je ostavio, tako da koliko toliko bezbrižno podižemo našu decu. Nakon Miroslava prošla je jedna, druga, treća godina već smo mislili da više nećemo imati dece. Onda je rođen Andrija koji je dobio ime po mom dedi i koji sada ima šest godina. Svako sledeće dete za nas je bila nova radost, kaže Nikola Hemun.
Pre četiri godine rodio se Nikola koji nosi očevo ime, pa mali Damjan koji ima dve i najmlađi Danilo sa svega četiri meseca. Danila smo zatekli kako se meškolji u kolicima jer ni njemu ne prija vrućina, trojica starijih braća ganjali su svoj “vozni park“ po dvorištu dok je Miroslav pomagao mami i ljubazno pitao čime može da nas posluži. Primećujemo da kuća Hemunovih blista, ne primećuje se da tu živi porodica sa petoro male dece. Kako sve postižete?
– Dobra organizacija je pola posla. Ustanemo rano, pre dece da obavimo kućne poslove. Pošto Miroslav ide popodne u školu on je zadužen da ode po hleb, mleko, svakodnevnu jutarnju nabavku. Doručkuju, onda Nikola vodi dvojicu najstarijih na trening, treniraju košarku. Nikola i Damjan imaju obavezu da slože igračke u dečijoj sobi. Miroslav je zreo za svoje godine, ako treba negde na kratko da odemo Nikola i ja on pričuva braću. Za neko duže odsustvovanje, tu su bake. Troje najmlađih spavaju u podne, to mi ostavlja dovoljno vremena da spremim ručak i završim započete poslove, kaže Snežana.
Podizati petoro dece nije ni finansijski lako, pogotovo što Nikola poslednjih godina nema stalan posao a Snežana zbog dece gotovo da nema šanse da se zaposli. Sama kaže da se dogodi da po nekoliko dana ne izađe iz kuće.
– Devet godina samo već u pelenama, pelene su nam i jedan od najvećih troškova. Tu su i namirnice neophodne deci, troškovi koje iziskuje naš školarac Miroslav od knjiga do škole u prirodi. Sreća što vrtić plaćamo samo za jedno dete. Ali ne žalimo se, ljubav prema deci sve nam nadoknadi, kaže Snežana.
Pošto Hemunovi imaju imanje na Banstaolu gde živi Nikolina majka Mirjana, uključili su se u proizvodnju zdrave hrane, otvorili etno kuću, sa svojim proizvodima učestvuju na etno festivalima. Snalaze se i ne žale se.
Z.G.Stefanović