Postoje fantastična mesta koje prosečan pripadnik nebeskog naroda nikad neće videti osim na slikama, a jedno od njih su krstarenja ogromnim putničkom brodovima- kruzerima. Najimpozantniji grad na vodi dosada, čudo brodograditeljstva, zove se i preziva OAZA MORA. Ovo najveće putničko plovilo na svetu osim što ulazi u Ginisa, ulazi i u repertoar razloga za depresiju ionako isceđenog stanovništva zemalja pregaženih tranzicijom i ostalim globalističkim izmišljotinama.
Osim onih koji se panično plaše otvorenog mora, zbog previše odgledanih filmova o Titaniku, (iako je mala verovatnoća da ako baš i odete, završite kao lik kojeg glumi Leonardo Dikaprio), te ako se isključi strah od morskih nemani, i morskih nevremena, uglavnom bi svako okusio šetnju jednom od ulica ovog plovećeg grada, odgledao brodvejsku predstavu na otvorenom amfiteatru, pazario u jednom od šoping centara, zaigrao na sportskim terenima, otklizao klizalištem ili samo gledao u dubinu mora kroz providno dno nekih delova broda…. A u pauzama konzumiranja ovih perverzija, sledi povremeno iskrcavanje na neko od onih egzotičnih mesta što u kućnim uslovima postavite na desktop računara da odmarate oči.
Ako bi neko od nas običnih smrtnika, ipak dobio nasledstvo malo veće od minijaturne vikendice u nekoj zabiti, ili pak dobitak sa čepa Koka kole, i umesto namirivanja propuštenog u životu (automobil, stan, školovanje) kupio kartu za plovidbu od 1.300 evra (nek i de život!), isperforirano od nagomilanog stresa srce, mu ne bi izdržalo pri pogledu na desetospratnu grdosiju, i konzumiranja sadržaja koji ona pruža.
Na ovakvu ekstravaganciju se, zato, opredeljuju dobrostojeći ljudi iz zemalja sa standardom dostojnog čoveka, ili oni koji su ceo život šparali, jer im primanja to omogućuju. To je jedna od, ne teško ostvarljivih poslastica ljubitelja putovanja, i kažu, nije skupo s obzirom na to šta pruža.
A mi, baksuzi, nikad dovoljno dobri da zaslužimo život bez povodca, ovu lepoticu možemo da pravimo od lego kockica, stiropora, šibica, tvrđeg kartona, šperploče, ko šta ima. Pa posle 5, 6,10 (zavisno od stepena očaja u kom ste) piva, vinjaka, uz havajsku muziku sa radija, i konzumaciju nekih produkta jamajčanske ili kolumbijske poljoprivredne kulture, delovaće ko da smo se baš iskrcali sa broda negde, na jednom od rajeva planete Zemlje, gde svi igraju, pevaju, kite se cvećem, piju kokos i šarene koktele, hlade se palminim lišćem .. To bar možemo…dok nam ne uvedu porez na maštu i snove.