• utorak, 18. februar 2025.
Pi­sma no­vo­sad­skim ku­mo­vi­ma
Kultura
0 Komentara

Pi­sma no­vo­sad­skim ku­mo­vi­ma

5. jul 2011. godine

Mileva Marić Anštajn

U ne ta­ko du­gom pe­ri­o­du, od po­čet­ka 1935. pa sve do kra­ja 1941. go­di­ne, usa­mlje­na, u bri­zi sa bo­le­snog si­na Edu­ar­da, i sâma krh­kog zdra­vlja, Mi­le­va Ma­rić Ajn­štajn je, iz Ci­ri­ha, svo­jim no­vo­sad­skim ku­mo­vi­ma, Đo­ki i Si­do­ni­ji (Sa­di) Ga­jin po­sla­la 33 pi­sma (uklju­ču­ju­ći dve do­pi­sni­ce, ka­da je već i kod nas po­čeo rat). Bar to­li­ko je nje­nih pi­sa­ma sa­ču­va­no, ali ne i ona ko­ja su ku­mo­vi sla­li u Švaj­car­sku, svo­joj Mi­ci, ka­ko su  naj­bli­ži oslo­vlja­va­li ne­ka­da­šnju su­pru­gu slav­nog fi­zi­ča­ra Al­ber­ta Ajn­štaj­na. A si­gur­no je tih pi­sa­ma bi­lo po­do­sta, o če­mu ne­dvo­smi­sle­no sve­do­če re­do­vi ko­je je Mi­le­va upu­ći­va­la u No­vi Sad, Đo­ki i Sa­di, na­sta­nje­nim u Ma­sa­ri­ko­voj 16.

Album Ciriha sa posvetom kumu Đoki Gajinu (1895)

Pre pet go­di­na, 2006, u vre­me dok se na­la­zio na če­lu Mu­ze­ja gra­da No­vog Sa­da (MGNS), isto­ri­čar dr Dra­go Nje­go­van (1955) je ova pi­sma ot­ku­pio od mr Đor­đa U. Kr­sti­ća, jed­nog od na­bo­ljih po­zna­va­la­ca za­jed­nič­kog ži­vo­ta i na­uč­ne sa­rad­nje brač­nog pa­ra Ajn­štajn. U Kr­sti­će­vom po­se­du ona su se na­la­zi­la još od 1954. go­di­ne, ka­da ih je do­bio od Si­do­ni­je Ga­jin, za­jed­no sa kon­cep­ti­ma ili pre­pi­si­ma pi­sa­ma ko­je su Ga­ji­no­vi sla­li Mi­le­vi u Ci­rih. Za­ni­mlji­vo, pri­li­kom pri­mo­pre­da­je pi­sa­ma, Kr­stić je MGNS po­klo­nio ne­ko­li­ko fo­to­gra­fi­ja, do­ku­me­na­ta, Mi­le­vin fo­to­a­pa­rat iz 1914. i Ajn­štaj­no­vu lu­lu iz 1905. go­di­ne, on­da­šnji dar ta­stu Mi­lo­šu Ma­ri­ću.

Faksimil Milevinog pisma od 1. aprila 1941. godine

I to je krat­ka pred­i­sto­ri­ja knji­ge Mi­le­ve Ma­rić Ajn­štajn, na­slo­vlje­ne Dra­gi mo­ji ku­mo­vi (Pi­sma Si­do­ni­ji i Đo­ki Ga­jin 1935 – 1941), ko­ju je dr Dra­go Nje­go­van pri­re­dio, na­pi­sao krat­ku Mi­le­vi­nu bi­o­gra­fi­ju, a iz­dao i štam­pao no­vo­sad­ski „Pro­me­tej“ (2011). Uz obi­lje vred­nih fo­to­gra­fi­ja i do­ku­me­na­ta, pri­re­đi­vač je knji­zi pri­do­dao i ne­ko­li­ko zna­čaj­nih pi­sa­ma či­ji su auto­ri bi­li Mi­le­vin mla­đi brat Mi­loš (pi­sa­na Ti­ho­mi­ru Osto­ji­ću, 1903 – 1905), nje­go­va su­pru­ga Mar­ta (Mi­le­vi, 1939), Si­do­ni­ja Ga­jin (pi­sa­la vla­sni­ci sa­na­to­ri­ju­ma, u ko­jem je ži­veo Edu­ard Ajn­štajn), kao i Fri­da Ajn­štajn, su­pru­ga sta­ri­jeg Mi­le­vi­nog i Al­ber­to­vog si­na Han­sa Al­ber­ta (obra­ti­la se Si­do­ni­ji, 1953).

Pi­sma Mi­le­ve Ajn­štajn ku­mo­vi­ma su ve­o­ma dra­go­ce­na za raz­u­me­va­nje te­ških pri­li­ka u ko­ji­ma se na­ša slav­na ze­mlja­ki­nja na­la­zi­la go­di­na­ma po­sle raz­vo­da od Al­ber­ta, za­pra­vo nje­nog tu­rob­nog, usa­mlje­nič­kog i ne­sreć­nog  ži­vo­ta, sud­bi­ne na­lik tra­ge­di­ji ka­kve an­tič­ke he­ro­i­ne. U ne­pre­kid­noj ma­te­rin­skoj bri­zi za mla­đeg si­na Edu­ar­da, obo­le­log od ši­zo­fre­ni­je, uda­lje­na od sta­ri­jeg Han­sa Al­ber­ta (u Ame­ri­ci), ve­či­to u fi­nan­sij­skim i zdrav­stve­nim ne­pri­li­ka­ma, „va­ša Mi­ca“ je u No­vom Sa­du mo­gla da se oslo­ni na svo­je po­šte­ne i oda­ne ku­mo­ve, Đo­ku i Si­do­ni­ju. Po­sle smr­ti Mi­le­vi­ne maj­ke Ma­ri­je i se­stre Zor­ke (za bra­ta se ni­je po­u­zda­no zna­lo da li je živ?!), još je­di­no oni su osta­li da bri­nu o opu­ste­loj po­ro­dič­noj ku­ći u Ki­sač­koj 20, za­o­sta­loj imo­vi­ni i ušte­đe­vi­ni. Čak ih je upor­no mo­li­la, i u to­me pred rat us­pe­la, da se pre­se­le u deo pro­stra­nog Ma­ri­će­vog do­ma i ta­ko ga lak­še odr­ža­va­ju i ču­va­ju.

Koverat poslednjeg sačuvanog pisma kumovima

U Mi­le­vi­nim po­ru­ka­ma Ga­ji­no­vi­ma uglav­nom se po­mi­nju smrt maj­ke i se­stre, ne­po­zna­ta sud­bi­na bra­ta Mi­lo­ša, za­pu­šten no­vo­sad­ski dom, ne­vo­lje s nov­cem (če­sto ne­ma za ogrev) i ima­njem kod Ba­nja Lu­ke, Edu­ar­do­va bo­lest, ute­ha u unu­ci­ma od Han­sa Al­ber­ta (ko­je ret­ko vi­đa), a na­da­sve ve­li­ko po­ve­re­nje u ku­mo­ve. Ona stal­no pi­ta ku­ma Đo­ku (ina­če, škol­skog nad­zor­ni­ka) za sa­vet, bi­lo da je reč o ku­ći, na­sled­stvu, vred­nim stva­ri­ma, pa i o mo­guć­no­sti­ma za nje­no pre­se­lje­nje u No­vi Sad. Čak, nje­ga i Sa­du sud­ski ovla­šću­je da je za­stu­pa­ju u svim pri­vat­nim po­slo­vi­ma. Mi­le­va ja­sno vi­di ja­ča­nje fa­ši­zma, stra­hu­je od ra­ta, pla­ši se za si­na i se­be zbog je­vrej­skog pre­zi­me­na, Ajn­štajn. Po­sled­nja dva pi­sma, za­pra­vo do­pi­sni­ce, iz 1941. go­di­ne, opre­zno­sti ra­di, ona pi­še na ne­mač­kom i ma­đar­skom. Adre­sa vi­še ni­je No­vi Sad – Ju­go­sla­vi­ja, već Uj­vi­dek – Un­garn!

Još pre ob­ja­vlji­va­nja ove pu­bli­ka­ci­je, dr Dra­go Nje­go­van je Mi­le­vi­na pi­sma ustu­pio na uvid prof. dr Rad­mi­li Mi­len­ti­je­vić, ko­ja ih je is­ko­ri­sti­la u obim­noj knji­zi Mi­le­va Ma­rić Ajn­štajn – Ži­vot sa Al­ber­tom Ajn­štaj­nom (No­vi Sad 2010).

Za či­ta­o­ce u Sre­mu po­seb­no mo­gu bi­ti za­ni­mlji­vi de­lo­vi iz Mi­le­vi­ne bi­o­gra­fi­je, ko­ju Nje­go­van sa­že­to da­je, a od­no­se se na nje­ne rum­ske da­ne, ško­lo­va­nje i na­klo­nost pre­ma ma­te­ma­ti­ci i fi­zi­ci ste­če­nu u Mi­tro­vač­koj gim­na­zi­ji. Ti po­da­ci su, uglav­nom, pre­u­ze­ti iz knji­ge pot­pi­sni­ka ovog pri­ka­za (Bla­go­rod­ne du­še, 2002), a u ve­li­koj me­ri se ci­ti­ra­ju i pri­lo­zi ob­ja­vlje­ni u šid­skom ča­so­pi­su Ši­di­na (2006). Pri­re­đi­vač ob­ja­vlju­je fo­to­gra­fi­ju bi­ste Mi­le­ve Ma­rić Ajn­štajn u Srem­skoj Mi­tro­vi­ci, rad va­ja­ra Vla­di­mi­ra To­vi­ća, i na­vo­di da su to spo­men-obe­lež­je, 2005, ot­kri­le Srem­ske no­vi­ne is­pred svo­jih pro­sto­ri­ja.

D. Po­zna­no­vić

Sremske novine polažu autorska prava na sve vlastite sadržaje (tekstualne, vizuelne i audio materijale, baze podataka, vizuelizacije baza podataka, baze dokumenata i elektronske prikaze dokumenata i programerski kod). Neovlašćeno korišćenje bilo kog dela portala nije dozvoljeno, smatra se kršenjem autorskih prava i podložno je tužbi.

Najnovije vesti

TRENUTNO NEMA KOMENTARA.

Ostavi komentar