Piše: Nemanja Milošević
Zelene gluposti, Ćao! – poručili su Italijani Evropskoj uniji. Samo što ovaj put uz interese običnog naroda nisu stali italijanski komunisti (kako su istorijske okolnosti nekada nalagale), nego – konzervativci!
Naime, predstavnici vodeće italijanske stranke “Braća Italije”, učestvovali su nedavno na skupu Evropskih konzervativaca, gde su digli glas protiv aktuelne politike Evropske unije po pitanju poljoprivrede i proizvodnje hrane, te će, po svemu sudeći, Italija biti prva evropska zemlja koja će zabraniti upotrebu veštačke hrane, te se okrenuti tradicionalnoj poljoprivredi.
“Poljoprivrednici, uzgajivači i ribari plaćaju vrlo visoku cenu za ideološke gluposti evropskog Zelenog dila, koji kažnjava proizvođače ciljevima smanjenja emisija, koji će dovesti samo do smanjenja proizvodnje hrane “, rekao je italijanski zastupnik u Evropskom parlamentu, Karlo Fidanca.
Dosta im je, izgleda, priče o tome kako je kravlja balega vodeći krivac za zagađenje životne sredine i uništenje ozonskog omotača i da zbog toga treba da jedemo meso iz laboratorije.
Kažu, smanjenje proizvodnje hrane može dovesti samo do većeg uvoza inostrane hrane koja ne zadovoljava lokalne standarde, dok će prava hrana (čitaj – pravo meso), biti rezervisana samo za klasu bogatih.
I verovatno se opet pitate kakve to veze ima sa nama? A ja ću vam ponovo reći da ima.
S obzirom da smo pre par godina jedva dočekali da prihvatimo evropske standarde vezane za emisiju štetnih gasova iz motornih vozila, bez obzira na to što nam je vozni park daleko od evropskog, ne bi me čudilo da nam standardi vezani za emisiju štetnih gasova iz kravlje balege takođe postanu još rigorozniji, bez obzira na to što ćemo naše krave uskoro moći da pobrojimo na prste jedne ruke.
Evo, radeći za naš podlistak “Fruškogorac”, ja se ne sećam kada sam poslednji put naišao na stočara koji se ozbiljnije bavi uzgojem muznih krava. U mnogim selima, primetio sam, više nema ni jedne jedine krave, ili ih ima tek u ponekoj kući, mahom za sopstvene potrebe. A nema baš nešto ni govedara, koji se bave uzgojem mesnih goveda. Ono govedine što ima, kažu, mahom ode na izvoz.
I šta nama onda preostaje?
Govedina ili junetina koja se nalazi u rashladnim vitrinama naših marketa i mesnica dostiže toliku cenu da naš prosečan građanin goveđu supu jede samo za slavu, a možda ni tad. Ali zato mleka imamo na pretek. Onog u prahu, pa razređenog i sipanog u ambalažu. Baš sam pre neki dan otvorio tetrapak mleka, nasuo u čašu, kad – gle čuda! Ne znam da li ste ikada videli mleko koje ima boju bele kafe. Pa, čime li hrane te “krave”? Okrenem pakovanje da pogledam deklaraciju, na kojoj piše da je mleko uvezeno iz Bosne. Iz istog mesta u kom je radila mlekara kojoj smo onomad zabranili uvoz mleka u Srbiju zbog lošeg kvaliteta (odnosno, u tetrapaku je tada bilo nešto što krave nije ni videlo)…
Sa jogurtom ista priča. Pri vrhu svake flaše – deset “santima” vode. Slegao se prašak, šta ćeš. Mora negde da se nataloži. A ukoliko želiš da kupiš pravo mleko ili pravi jogurt – zavuci ruku dublje u džep, prijatelju!
O svinjama i neću mnogo polemisati. I onako lošu situaciju u svinjarstvu, u proteklih nekoliko meseci dokusurila je afrička kuga. Cena mesa je, kao što sam već govorio, otišla u nebo i obična raja može da priušti samo koske i rebarca, čisto da pasulj ili krompir-čorba ne budu “klot”.
Domaćih svinja je sve manje. Domaćini sve više bataljuju posao, pa se uvoz zamrznutog mesa, izgleda, pokazao najisplativijim. Još nam samo zeleni sojlent fali, pa da budemo ekonomični u kompletu…
A nekad je svaka druga kuća imala mangulice. Meso bilo lepo, sočno, a i zdravo. Znao si, bre, šta jedeš. Mleko nam davale krave, domaće, a i junetine je bilo da se supa zamasti. Međutim, toga više nema… Osim za one koji mogu debelo da plate.
E, Italijani su rekli da tako više neće da može! Jer, nisu blesavi da uvoze nešto što i sami mogu da proizvedu. I to kvalitetnije i bolje. Domaćini će da proizvode, a narod će da jede, jer, kad nečega ima, ni cena nije visoka. Dok mi u Vojvodini grickamo suncokret uvezen iz Kine…
