Problem kasnijeg osamostaljivanja dece od roditelja je uglavnom u bežanju od obaveza, kući ih čeka sve na gotovo, pa idu linijom manjeg otpora, nego da sami sve to rade i izlaze iz zone komfora
Uprkos olakšicama i mogućnostima koje je donela digitalna era, mladi danas imaju sve manje vremena za sebe, često ni ne stignu da se preispitaju šta žele i šta im treba, a da to već ne dobiju “servirano” na internetu. U nedostatku vremena, javlja se nezadovoljstvo, usamljenost, nesigurnost u pogledu budućnosti, poprimanje iskrivljene vrednosti i strah, pa dolazi do pojave raznih psiholoških problema. Svoje mišljenje na ove teme iznela je Sara Ivanović, psihološkinja iz Sremske Mitrovice. Sara radi u Savetovalištu za mlade u Školskom dispanzeru Doma zdravlja Sremska Mitrovica, studirala je Psihologiju u Novom Sadu, a aktivna je i na edukaciji za transakcionalnu analizu. U edukaciji je i za ranu intervenciju, pristup deci i omladini. Da postoje razlike u mentalnom zdravlju nekada i sada, nema dileme.
-Postoje razlike koje se više tiču društvenih standarda koji su se promenili kako prolaze godine, sa razvojem tehnologije, nekih stvari koje su ranije bile prilično pod nekim tabuom, a sada više nisu, što je sa jedne strane pozitivno, a sa druge negativno. Jako je teško da se deca uklope u takvo društvo, javljaju se često poteškoće prilagođavanja sa vršnjacima. Sa razvojem tehnologije, mladi koji su zainteresovani imaju više mogućnosti, ali to podstiče pasivnost, pa sve ređe imamo omladinu koja čita knjige, odlazi na kulturna dešavanja ili preuzima inicijativu – započinje priču Sara i dodaje:
-Primetan je nedostatak momenta socijalne interakcije, odnosno druženja uživo, više se komunicira putem društvenih mreža. Samo igranje je sada jako retko, mladi su vezani za kompjuter, druže se tako što stave slušalice i pričaju dok igraju igrice. Roditelji se uklapaju sa tim, puno rade i sve manje vremena imaju da se posvete deci, pa se mladi zabavljaju na neki svoj način.
Poslednje godine i pandemija koronavirusa uticala je na decu u smislu školovanja, kada zauzimaju pasivnu poziciju, ne znaju da pišu, prate onlajn nastavu, gledaju, slušaju, ali ih niko ne kontroliše. Mladi traže stalan nadzor neke odrasle osobe, a roditelji često to ne mogu da budu zbog posla, pa se javljaju problemi pri savladavanju osnovnih stvari kao što su čitanje i pisanje. Prisutne su i posledice uskraćenog socijalnog života.
-Mentalno i fizičko zdravlje je danas u velikom disbalansu. Tek kada upoznamo nekog, shvatimo značaj mentalnog zdravlja, koje je u prvi mah zapostavljeno. Još uvek živimo u društvu gde je odlazak kod psihologa tabu i vid slabosti, na to se gleda kao da neko ima psihološki problem, a ne da želi da radi na sebi. U kompanijama širom Evrope odlazak kod psihologa jednom nedeljno je obavezan, kako bi se održalo stabilno funkcionisanje. Ljudi koji odlaze kod psihologa su jaki, žele da rade na sebi i nemaju problem sa tim da priznaju svoje nedostatke – smatra Sara osvrćući se na problem mladih sa osamostaljivanjem.
-Mlade danas u većini slučajeva motiviše novac, pa zbog toga uglavnom i odlaze van Srbije, očekujući bolje uslove za život. Nekada su pasivni u traženju posla i očekuju da im isti dođe sam, traže ga, a ne žele da nađu i svesno konkurišu tamo gde je nemoguće. Razlog zašto se kod nas mladi duže zadržavaju kod roditelja i nemaju inicijativu za osamostaljivanjem, treba tražiti u smanjenim mogućnostima u odnosu na neke druge zemlje, gde se insistira na individualizmu i deca imaju priliku da u ranoj mladosti počnu da rade. Drugi problem je i bežanje od obaveze, kući ih uglavnom čeka skuvan ručak, čista garderoba i drugo, pa idu linijom manjeg otpora nego da sami sve to rade i izlaze iz zone komfora – napominje sagovornica.
Problem uticaja društvenih mreža i stvaranja idola je sveopšte prisutan. Socijalna interakcija tim putem je jedan od pozitivnih primera, negativan uticaj se ogleda u formiranju slike o sebi kroz društvene mreže. Pojedinci danas žive lažne živote i traže socijalnu potvrdu o sebi tim putem.
-Pozitivna strana društvenih mreža je što osobama pruža priliku da izraze svoju kreativnost. Opasna je težnja za postizanjem telesnog standarda i stila života koji se promoviše bez realnog shvatanja šta se krije “iza kulisa”. Uvek je bilo trendova, sada je sve popularizovano i ako se ne uklapaš u taj standard budeš izolovan. U adolescentskom periodu deca su labilna i teže da se uklope u nešto, žele da budu drugačiji od drugih. Ukoliko osoba traži potvrdu kroz društvene mreže, a ne dobije je, javlja se osećaj niže vrednosti – navodi psihološkinja iz Sremske Mitrovice.
Sara smatra da je izlaganje porocima posledica potiskivanja određenih problema ili želja za uklapanjem u neke socijalne grupe, a javlja se najčešće u periodu adolescencije. Problem predstavlja i manjak edukacije o posledicama poroka i šta znači biti zavisnik od nečega. Bitnu ulogu igra struktura ličnosti, alkohol je nikad dostupniji mladima. Кocka se smatra najtežim oblikom zavisnosti, iz razloga postojanja mogućnosti da se nešto dobije. Кod psihoaktivnih supstanci čovek je svestan doživljaja, dok kocka drži određeni nivo adrenalina, stvara se iluzija da osoba postaje bolja i iskusnija u tome što radi.
Stres i probleme je nemoguće izbeći, ključni su mehanizmi borbe sa tim. Važno je baviti se sobom, raditi ono što nas zadovoljava. Odlazak kod psihologa ne treba shvatati kao problem, već način da čovek uči i napreduje. Ukoliko bi više vremena posvetili sebi, živeli bi u daleko zdravijem društvu.
S. Branežac
