Moja mašina
Piše: Dragoljub Draga Jovelić
Protekla sreda ostaće u mom sećanju. Dok sam prelistavao Sremske novine pogled mi se zaustavio na pisaćoj mašini. Zadužio sam je kada sam pre 50 godina počeo raditi kao novinar pripravnik u NIRO “Sremske novine”. Rešio sam da je “testiram” ali je stara indigo traka na njoj otkazala. Morao sam potražiti novu. Nisam baš gajio nadu da ću naći odgovarajuću. Međutim, u staroj prodavnici u sremskomitrovačkom Šećer sokaku pronašao sam jedan zaostali primerak. Na kutiji je bila deklaracija da je traka proizvedena u Maleziji, a uvoznik je firma iz hrvatskog Rovinja. Moja mašina je ponovo proradila.
Početkom 1990. godine zatražio sam i dobio sporazumni raskid radnog odnosa sa Sremskim novinama. Otvorio sam samostalnu trgovinsku radnju – Poljoprivrednu apoteku “Agrar” sa sedištem u mom rodnom Kuzminu, a od Sremskih novina na poklon dobio “moju” pisaću mašinu. Umesto za novinarske radove poslužila mi je za pisanje naloga za uplate pazara, plaćanje robe i dopise poslovnim partnerima. Čitke i jasne naloge rado su primali službenici u tadašnjoj Službi društvenog knjigovodstva i u komercijalnim bankama. Često sam od njih dobijao pohvale, a ja sam bio zahvalan svojoj mašini. Uvek kada sam je stavljao na sto i sa nekoliko prstiju kucao po tastaturi sećanja su me vraćala na lepe dane provedene u Sremskim novinama.
U znak zahvalnosti “častio” sam moju mašinu novom indigo trakom, a ona i posle pola veka opet radi kao nova.
