Kraj maja i početak juna rezervisan je za maturske večeri, sa jedne strane mladost koja slavi završetak srednje škole, potom oni u sredini koji obeležavaju godišnjice, a sa druge strane i oni koji se raduju da i posle više decenija mogu da se sastanu i evociraju uspomene iz pedesetih godina prošlog veka. Učenici nekadašnje Više mešovite gimnazije iz Rume, koji su srednju školu završili davne 1959. godine sastali su se u srcu Srema da obeleže čak 65 godina od velike mature!
Njih jedanaestoro, deset dama i jedan gospodin u Rumu su došli ne samo iz ovog grada, već i iz Sremske Mitrovice, Šida, Beograda, Novog Sad, sa Tare, pa čak i sa drugog kontinenta. To su učenici nekadašnjih odeljenja 8-1, 8-2 i 8-3, podeljenih na Ruse, Nemce i Francuze, u zavisnosti od toga koji su jezik učili.
-Radujem se da smo dočekali ovaj jubilej, 65 godina od mature Više mešovite gimnazije u Rumi 1959. godine. Malo nas je danas prisutno ali to ne znači da nas je malo ostalo. Zahvaljujući tehnici i digitalnom razvoju pojedinci su i na taj način prisutni. Istina, žalimo, veliki broj naših drugarica i drugova više nije sa nama. Svih njih, naših profesora, naših roditelja večno se sećamo sa poštovanjem i lepim uspomenama. Mi smo se trudili da kroz život i rad budemo dobri ljudi, stručnjaci, roditelji… Drago nam je da u Rumi vidimo toliko novog, lepog savremenog ali i sačuvanog. Na današnjem jubileju još nosimo u srcu uspomenu okupljanja za 60 godina od mature, nezaboravnu i ovom prilikom se još jednom za to zahvaljujemo Obrenki Krasić, Branislavi Konjević i Sofiji Blagojević koje su uvažile i ostvarile naše želje da se sastanemo u staroj gimnaziji, prođemo stepeništem, uđemo u zbornicu, učionice – rekla je Prim. dr Katarina Vorkapić, jedna od nekadašnjih učenica.

Mnogo priče, starih fotografija, zagrljaja, smeha obeležilo je ovaj nesvakidašnji susret. Za one koji su bili tu, 84 godine starosti nisu bile prepreka da se prevali dug put do Rume.
-Ja sam na maturu došla sa Tare, živim u Čačku, a veći deo godine provedem na planini na kojoj su meštani, kao i ja vremešni. A ovi susreti su divni, sve ih volim. Iako sam daleko, i dalje pišem pesme o Rumi, a jednu sam pročitala i ovom prilikom – kaže Vesna Tošić.
Još veći poduhvat da stigne na godišnjicu mature imala je Milica Vuštar, koja je u Rumu došla čak iz američkog grada Sent Luis.
-Ja sam specijalno zbog mature došla iz Sent Luisa. Tamo su mi deca i 10 meseci godišnje provedem u Sjedinjenim Američkim Državama. Ovo je divan osećaj i ovo su generacije koje su se u gimnaziji jako lepo slagale, to su generacije gde su se negovali prijateljstvo i prave vrednosti – ističe Milica i dodaje da i u Americi čita sve brojeve Sremskih novina.
Kažu da ime može donekle da odredi čoveka, ako je sudeći po vitalnosti, smislu za humor i britkoj pameti, onda je ime jednog od maturanata sigurno potvrdilo ovu rečenicu. Jedini gospodin među damama je bio Srećko Veseli, koji danas živi u Sremskoj Mitrovici.
- Živim u Sremskoj Mitrovici, svaki dan vozim bicikl na keju po nekoliko kilometara i eto, guram nekako. Lepi su naši susreti, puni lepih sećanja i osećanja, samo nažalost svake godine nas je sve manje – napominje Srećko.
Da bi imali priliku da se sreću, susrete organizuju svake godine. One okrugle, jubilarne, obeleže nešto značajnije. Svesni da će ih naredne godine možda biti manje, koriste svaku priliku da se vide.
-Mi se inače okupimo svake godine neformalno, a na jubilarne godine, poput ove 65. isplaniramo i više sadržaja. Lepo je da još ima spremnih da se družimo i oživimo sećanje na one koji više nisu sa nama – kaže Biljana Grozdanić iz Rume.
Crno-bele fotografije iz pedesetih godina su neprocenjive. Čas posla vrate sećanje 65 godina unazad. U šali kažu da se ne sećaju gde su jutros ostavili ključeve, ali zato vrlo dobro znaju imena svih profesora, mesta sa ekskurzija, anegdote za vreme i posle škole.
-Najviše smo voleli Sašu Nikolajević, profesorku francuskog jezika. Ona je bila zaljubljena u Pariz, a nikad nije otišla tamo. Tu ljubav prema jeziku diplomatije je prenela na nas i moje prvo putovanje posle diplomskog je bilo u Pariz – rekla je Vesna Tošić.
Prema spomenicama, oko 70 učenika ove generacije je upisalo tadašnju Višu mešovitu gimnaziju, koja se nalazila u objektu današnje Dušanove škole. Poslednja su generacija takve škole, a takođe su poslednja generacija koja je polagala malu maturu nakon osnovne škole. Nakon gimnazije polagali su tri pismena, iz srpskog, matematike i fizike, a iz usmenog srpski, strani jezik, matematika, fizika i istorija sa markizmom. Teško su im padali predmeti poput istorije, posebno onaj deo iz Narodnooslobodilačke borbe. Kako kažu, vrlo lako su brkali ofanzive kod čuvenog profesora Benka, koji je uveče na korzou beležio ko sa kim unterhaltuje.
-Izuzetan profesor matematike Ivan Momčilović je govorio: „Matematika je stvar hartije i pisaljke, bez hartije i pisaljke nema matematike, a ja vam točirom matematiku ne mogu uliti u glavu“. I svaka generacija mu je kupila točir – priseća se Milica Vuštar.
A obeležavanje 65 godina mature činila je sledeća raspoložena družina: Katarina Vorkapić, živi u Sremskoj Mitrovici, Biljana Grozdanić, živi u Rumi, Vesna Tošić, dev. Ignjatović, živi u Čačku, Nada Zarić, živi u Beogradu i Italiji, Gordana Stojaković, dev. Labus, živi u Rumi, Mira Bošković, dev. Maletić, živi u Beogradu, Draginja Micić, dev. Krčmar, živi u Novom Sadu, Slavka Smajić, dev. Brkić, živi u Šidu, Milica Vuštar, dev.Stolić, živi u Sremskoj Mitrovici u SAD Sent Luis, Milica Vukobrat, dev. Radoš, živi u Rumi i Srećko Veseli, živi u Sremskoj Mitrovici.
Još jedno druženje je za njima sa nadom da se brojno stanje neće smanjiti do sledećeg susreta naredne godine.
S.B./foto: privatna arhiva
Nostalgična poema o Rumi (deo-Vesna Tošić)
…Naraslo i drveće u Velikom parku
Gde sam prve poljupce skrivala u mraku.
Sve se izmenilo i sve se ulepšava,
al’ umome srcu živi Ruma stara.
U snovima svojim tu se vraćam stalno
Kao neki pisac na slovo staroslavno…