Gimnazija „Sava Šumanović“ iz Šida beleži sto godina od početka posleosnovnog obrazovanja i vaspitanja u ovom gradu, što predstavlja početak gimnazijskog školovanja brojnih generacija mladih ljudi i sedamdeset godina od početka rada Potpune mešovite gimnazije.
Do sada su objavljene tri monografije i jedna publikacija koje svedoče o brojnim aktivnostima ove škole i uspesima njenih učenika i profesora. Prvu je priredio jedan od najpoznatijih prosvetnih radnika iz Šida i prvi direktor Potpune mešovite gimnazije Sima Tomović, a posvećena je tridesetogodišnjici rada ove škole, autor druge monografije je bivši učenik ove škole, profesor i dugogodišnji direktor Dušan Lukić, a posvećena je pedesetogodišnjici rada Potpune mešovite gimnazije, autor treće monografije je mr Radovan Đurčić, učenik prve generacije Potpune mešovite gimnazije i posvećena je njegovoj generaciji koja je pionir potpunog gimnazijskog školovanja u Šidu. Dr Željko Fajfrić je u svojoj publikaciji Šidski medaljoni, koristeći se dostupnim izvorima, pisao o Građanskoj školi u Šidu od osnivanja do Drugog svetskog rata.
Lepo je podsetiti generacije bivših i sadašnje učenike, brojne prosvetne radnike i poštovaoce ove škole, na deo bogate istorije koju su stvorili nastavnici, učenici i drugi zaposlenici u ovoj vaspitoj i obrazovnoj ustanovi, a koristiće podatke iz pomenutih štampanih izdanja o školi.
O nastanku i počecima škole svedoče, a na osnovu postojeće dokumentacije, prosvetni radnik Sima Tomović i dr Željko Fajfrić.
U knjizi: “Trideset godina Državne gimnazije u Šidu 1922-1952“, zapisano je: “Prošlo je trideset godina kako je manja grupa šidskih građana samoinicijativno pokrenula akciju za otvaranje više škole u Šidu. Bez pomoći tadašnjih vlasti, vladajućih i političkih partija i mesne inteligencije, oni su kod Pokrajinske vlade u Zagrebu izdejstvovali meseca oktobra 1921. otvaranje „Više pučke škole,“ koja je posle dve godine rada pretvorena u „Građansku školu trgovačkog smera“. Bez vlastitih prostorija, bez nastavnika i materijalnih sredstava pristupilo se otvaranju prvog(petog) razreda. Postavljen je samo upravitelj škole Imbro Štivić, učitelj iz Nove Gradiške. Bilo je mnogo poteškoća. Vlast nije dala pomoći, a mesna inteligencija bila je nezainteresovana za školu. Ljudi koji su imali političku moć i materijalna sredstva bili su, nažalost, protiv otvaranja škole.”
Škola je opstala, a o njenom radu i brojnim generacijama koje je izvela, na osnovu dostupnih podataka opširno svedoči dr Željko Fajfrić u pomenutoj publikaciji. Oba izvora, o kojima je reč u ovom delu teksta, pružaju dragocene podatke o radu škole, broju učenika i njihovim imenima, poteškoćama, napredovanju, iskustvima u organizaciji rada nastavnog kadra i organa upravljanja, ali i sećanja nekih učenika na prve dane školovanja u novoj, posleosnovnoj školi, koju su, već tada, nazivali i gimnazi.
Odlukom Glavnog Narodnooslobodilačkog odbora Vojvodine od 16. decembra 1944.g. ukinute su sve građanske škole u Vojvodini, a mesto njih su otvorene niže gimnazije. Odlukom organa vlasti u APV uz saglasnost Ministarstva prosvete NR Srbije 16. septembra 1950.g. doneto je rešenje da se dotašnja nepotpuna gimnazija u Šidu pretvori u višu gimnaziju. Narodna skupština APV je svojim aktom od 17. aprila 1952.g. objavila rešenje o osnivanju Potpune mešovite gimnazije u Šidu. Od školske 1961/62. Škola nosi ime slavnog srpskog slikara i Šiđanina Save Šumanovića.
Кrajem sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka izvršena je reforma školstva a u određenom broju novonastalih nastavnih profila programi koji su realizovani bili su skraćeni ili prošireni gimnazijski programi. Devedesete godine gimnazije se potpuno vraćaju u naš obrazovni sistem.
U monografiji Prvi maturanti potpune mešovite gimnazije u Šidu, mr. Radovana Đurčića postoji mnoštvo podataka koji upoznaju generacije o entuzijazmu koji su pokazali učenici i profesori ove škole da prevaziđu sve poteškoće koje su pratile nastavni proces. Izvedena je sjajna generacija koja je bila primerom učenicima koji su upisivali ovu školu. U monografiji Pedeset godina gimnazije u Šidu, Dušana Lukića, uz mnogo podataka o radu u minulih pedeset godina, više bivših učenika i profesora ove škole podsećaju na brojne uspehe koje su postigli učenici u školi, na takmičenjima regionalnog, republičkog, saveznog ranga i u inostranstvu, ali i o nastavku svog obrazovanja na višim i visokim školama. Više učenika ove škole je proglašeno Učenikom generacije u Sremu, u organizaciji Sremskih novina, a u konkurenciji svih učenika srednjih škola ovog regiona.
Generacije bivših učenika s ponosom ističu da su obrazovanje stekli u ovoj školi i da su, zahvaljujući sjajnim profesorima, valjano pripremljeni za buduće školovanje ili za uključivanje u određeni radni proces. Stečene su brojne diplome visokog obrazovanja u zemlji i inostanstvu. Mnogi bivši učenici su postali naučni radnici sa akademskim titulama magistra i doktora nauka a poslednjih godina stiču zvanje master. Škola i ova zajednica se ponose saznanjem da su bivši učenici postali profesori univerziteta, dekani i prodekani visokoškolskih ustanova, priznati lekari specijalisti, pravnici, ekonomisti, prosvetni radnici, inženjeri, oficiri naše vojske, književnici, sveštenici, rukovodioci velikih privrednih preduzeća, glumci, novinari, poznati sportisti, radnici u kulturi. Bez obzira gde se nalaze u zemlji i inostranstvu svi bivši učenici i radnici škole rado se odazivaju pozivima da posete nekadašnje učionice, školske drugove i profesore i da se sete školskih dana i događaja koji emotivno podsećaju na lepe dane drugarstva i prijateljstva.
Školski list Gimnazijalac godinama je bio svojevrstan letopis škole, beležeći sve što se u ovoj ustanovi bitno događalo. Za sjajne rezultate koje su profesori i učenici ostvarivali škola je nosilac značajnih društvenih priznanja. Dva puta je nagrađena najvišim opštinskim priznanjem Decembarskom nagradom, Svetonikolajevskom nagradom, proglašena je Pedagoškom ustanovom godine u Republici Srbiji, Ruski centar za nauku i kulturu u Beogradu uručio je ovoj školi Zahvalnicu za razvoj prijateljstva i saradnju naroda Jugoslavije i Rusije. Škola je nosilac i drugih priznanja koja potvrđuju ugled koji je stekla u dugogodišnjem pedagoškom radu.
Ovo je kratko podsećanje na istorijat ove značajne škole i čestitka za jubilej u ime svih koji poštuju uspehe koje je postigla.
Svedoci smo da mnoge osnovne i srednje škole u našoj zemlji svečano obeležavaju svoje značajne godišnjice, što su lepi primeri poštovanja svega dobroga što se u prošlosti radilo. Nažalost, značajne godišnjice o kojima je reč u ovom tekstu, a koje se odnose na našu gimnaziju, prolaze nezapaženo u školi, a koja bi trebalo da inicira da se to obeleži i u široj zajednici. Sigurno bi to bilo rado prihvaćeno. Gimnazija je to zaslužila.
Priredio: Dušan Lukić
Šidska gimnazija danas