Nova pravila o zaštiti zdravlja životinja, lancu proizvodnje hrane životinjskog porekla, dobrobiti životinja i zaštite životne sredine, postavljaju zahteve da zemlje u razvoju prihvate usvojene međunarodne propise, standarde i procedure koji bi trebalo da budu osnova za konkurentnost, uključivanje i opstanak na evropskom i svetskom tržištu poljoprivrednih proizvoda. Sve farme koje žele da proizvedu bezbednu hranu visokog kvaliteta, uz očuvanje dobrobiti životinja i upravljane zaštitom životne sredine, moraće da prihvate međunarodno standardizovane procedure proizvodnje. Evropska unija je donela niz pravnih normativa koji direktno utiču na stočarsku proizvodnju, a koje je i Republika Srbija ugradila u svoje zakone i pravilnike koji se odnose na stočarsku proizvodnju. Zahtevi koji se postavljalju kroz zakone, pravilnike i preporuke direktno će uticati na izgradnju ili adaptaciju i opremanje objekata u govedarstvu, svinjarstvu i živinarstvu sa ciljem ispunjena određenih uslova u odgoju goveda, svinja i živine koje pred naše poljoprivredne proizvođače postavljaju evropske norme.
Zakonom o dobrobiti životinja, uređuje se dobrobit životinja, prava, obaveze i odgovornosti pravnih i fizičkih lica, odnosno preduzetnika, za dobrobit životinja,postupanje sa životinjama i zaštita životinja od zlostavljanja, zaštita dobrobiti životinja pri lišavanju života, držanju, uzgoju, prometu, prevozu, klanju i sprovođenju ogleda na životinjama, kao i druga pitanja od značaja za zaštitu dobrobiti životinja. Na osnovu člana 18. stav 4, Zakona o dobrobiti životinja, ministar poljoprivrede, trgovine, šumarstva i vodoprivrede Republike Srbije donosi Pravilnik o uslovima za dobrobit životinja u pogledu prostora za životinje,prostorija i opreme u objektima u kojima se drže, uzgajaju i stavljaju u promet životinje u proizvodne svrhe, načinu držanja, uzgajanja i prometa pojedinih vrsta i kategorija životinja, kao i sadržini i načinu vođenja evidencije o životinjama. (Pravilnik objavljen u “Službenom glasniku RS” broj 6/10).
U članu 10. ovoga pravilnika definisani su uslovi o izgledu, kvalitetu i veličini objekta,tj. prostoru koji treba da se obezbedi, kao i potrebnoj opremi koju objekat mora da poseduje u objektu za držanje i odgoj teladi. Članom 11. je definisano da telad od 8 nedelja starosti se drže u grupi, da svako tele mora da ima dovoljno prostora da može da se okrene, ustane i legne i za njega mora da se obezbedi najmanja površina poda u odnosu na telesnu masu i to:
– 1,5 m² za tele koje ima manje od 150 kg žive vage,
– 1,7 m² za tele od 150 kg do 220kg žive vage,
– 1,8 m² za tele koje ima više od 220 kg žive vage, i ovo važi za vlasnike koji uzgajaju manje od 6 teladi.
U ovom članu zakona je takođe definisano kada i u kakvom boksu može tele da se drži tj. da boks mora biti širine najmanje kolika je visina grebena teleta a dužina boksa najmanje jednaka dužini teleta.U članu 13 se navodi da se telad ne smeju držati vezana i da im se ne sme stavljati brnjica, da telad koja se drže u grupi mogu da budu vezana samo dok se hrane mlekom ili mlečnom zamenom, ne duže od jednog sata. Članom 14 se definiše da ishrana i napajanje mora biti primerena starosti, težini i fiziološkim potrebama životinja u cilju njihovog zdravlja i dobrobiti.
Sve odredbe ovog pravilnika stupaju na snagu 1. januara 2012.godine.
Zahtevi koji se postavljalju kroz zakone, pravilnike i preporuke, traže nova finansijska ulaganja što naša govedarska proizvodnja neće moći da izdrži, stoga je za očekivati da stočari u budućem period dobiju veća finansijska sredstva kroz subvencije ili povoljne kredite,za ispunjenje ovih zahteva,čime bi se stvorili uslovi za opstanak na evropskom i svetskom tržištu poljoprivrednih proizvoda.