Priče o ukradenim bistama, osrkrnavljenim spomenicima ili uništenoj infrastrukturi, odavno već pune stranice novina, česta su tema elektronskih medija: učestalost ovih pojava doprinela je tome da one prerastaju u običnu svakodnevicu, njihova štetnost po kulturno-istorijsku baštinu svakako zaslužuje širu društvenu hroniku. Vandalizmi ovog tipa, mogu se tretirati i kao novi trendovi u svetu kriminala, nisu zaobišli ni Rumu: u dve škole ukradene su biste, u jednoj od njih uništeni plastenici, a odgovora na pitanja ko, kako i zašto, za sada nema.
Kada su 18. oktobra došli na posao, zaposleni u Srednjoj poljoprivredno-prehrambenoj školi ‘’Stevan Petrović Brile’’ u Rumi zatekli su nesvakidašnji prizor – bista narodnog heroja čije ime škola nosi nestala je sa postolja. Otkinuta je sa postolja na kome se nalazila od 10. juna 1972. godine, kada je tu postavljena. To je odlivak u bronzi, umetničko delo čuvenog Jovana Soldatovića. Kako su u istom dvorištu Poljoprivredna i Tehnička škola, odmah kraj nje je i bista Milenka Brzaka Uče, sa nje je skinuta samo ploča.
Slučaj je prijavljen policiji, izvršen je uviđaj, do danas nema nikakve povratne informacije.
-Kao sekundarna sirovina, bista ne vredi više od dve-tri hiljade dinara, njena umetnička vrednost procenjuje se na 30 hiljada evra. Postavlja se pitanje – šta sad da radimo. Imamo repliku u gipsu, na osnovu gipsane podloge mogla bi da se uradi nova bista, ali neko mora za to da izda dozvolu. U pitanju je zaštita autorskih prava, to su i velika novčana sredstva koja škola nema, a, na kraju, ko garantuje da se nešto slično neće ponoviti-kaže direktor SPPŠ ‘’Stevan Petrović Brile’’ Petar Martinović.
Martinović dodaje da je gvozdena konstrukcija biste iz betona otkinuta pajserom – to nije moglo da uradi neko dete. Dodaje i to da ovo nije jedini vandalizam u ovoj školi, u novije vreme:
-Pre desetak dana demoliran je novi plastenik, kontejneri su porušeni, sve je uništeno. Đaci su tu zasadili cveće koje prodaju za 8. mart. Reč je o nekoloko stotina saksija čija je vrednost najmanje 50 hiljada dinara. Pre dva meseca, na prethodnom plasteniku vandali su isekli foliju, uništeno je svo povrće koje se tu nalazilo. Ove jeseni, izgorelo nam je 35 hektara kukuruza. Neko je podmetnuo požar, za sada je počinilac još uvek nepoznat. Šteta je oko 1,3 miliona dinara.
Ova nevesela priča dobija mnogo ozbiljnije tonove ako se prebaci na teren celokupne školske imovine. Za one koji ne znaju, škola ‘’Brile’’ ima ekonomiju koja se prostire na pet hektara, deo prema ‘’Rumenu’’ nije ograđen, ima pekaru vrednu 15 hiljada evra, mašinski park čija se vrednost procenjuje na stotine hiljada evra.
A nema portira. Ima domara koji stanuje u svom stanu, van škole.
-Ne znam šta dalje da radim, godinama se zalažem za uvođenje noćnog portira, ali nema razumevanja za to. Društvo mora doneti zakon po kome ovi koji otkupljuju sekunradne sirovine moraju znati poreklo robe. Ti skupi metali, bakar, bronza, aluminijum, pretapaju se očigledno u nekim ilegalnim topionicama-kaže direktor Martinović.
Na kraju, ispada da se sve vrti u krug. Ostaje pitanje – kako je moguće da je nešto, toliko umetnički vredno, istovremeno toliko nezaštićeno. Hoće li, jednog dana, sve prošlo biti pretopljeno – u zaborav?
K. Kuzmanović

