Po mitologiji, feniks je sunčana ptica, odnosno mitska ptica starih Egipćana koja živi 500 godina, a zatim, na lomači koju napravi, sama sebe spali, i iz svog pepela ponovo oživi podmlađena. U hronologiji, feniks-period je vreme od 500 godina. I jedno i drugo je, u figurativnom smislu, simbol neprolaznog trajanja, stalnog uskrsavanja. Da li će se nešto slično desiti i sa slikama rumske slikarke Vinke Davidović, koje su na čudesan način, pre nekoliko meseci, nestale iz stranačkih prostorija rumskog G 17 plus, pokazaće vreme koje dolazi.
Da baš sve ne bi bilo volšebno, krenimo od egzaktnih podataka. Vinka Davidović, koje li ironije, likovni je pedagog, slobodni umetnik već punih 48 godina. Imala je u svom umetničkom veku više od sto kolektivnih izložbi, oko deset samostalnih, i to u rođenim Kaštelima, Rumi, Sremskoj Mitrovici, Beogradu, Subotici… Iz Kaštela kod Splita, udajom za Nikolu Davidovića, postaje Rumljanka. Duh Dalmacije donela je u Srem, i baš kao da je upravo na nekoj splitskoj rivi, i danas peva dok priča: “Čuj, šta sam ti ono tila rić“, “Plaka je ko dite“, “Lipo sam pivala“… Sa duhom, ponela je i buran dalmatinski temperament. Voli sve da istera na čistac, da bude čisto, i “lipo, ka more“.
A ovih dana, poput bacanja kamena s ramena, ili nadvlačenja konopca, “rve“ se sa rumskim G 17 plus. I umesto skladne popevke dalmatinskih klapa, lete oštre reči i s jedne, i s druge strane. Kako i ne bi, veli Vinka, kada joj je neko “ukra“ tri slike.
A sve je počelo pre pet-šest godina. U vreme Labusa. Njemu Vinka “virovala“ i – učlani se u stranku. Onako iz solidarnosti, da im krase prostor, donese u prostorije stranke osam slika, manjih i većih formata. Najpre je to bio prostor kod kafića “Kazablanka“, a docnije kod stare Elektrovojvodine. U to vreme, jednu je sliku poklonila bivšoj ministarki Ivani Dulić. U međuvremenu se Vinka povukla iz “strančarenja“. Izgubio se onaj filing, ako ga je uopšte i bilo. Ni ona za strankom, ni stranka za njom, ne haju ko Muhamed za bregom.
Ali… Slike ostale tamo. Po sistemu povuci-potegni, pet (manjih) slika vrati kući.
Gde su “Drvo života“, akril na platnu, “Feniks“, akril na juti, vitro – kolaž “Fortuna“, sve veliki formati? Gde su, pita Vinka sebe, ali i – drugu stranu. Intenzivno traga za slikama od maja ove godine. Čelnici stranke kažu da ne znaju ništa o tome. Znaju da su slike bile tu, da su u međuvremenu vrata bila provaljena, da je bilo selidbi… A gde su slike, vrag bi ga znao.
Cela stvar je dospela do SUP-a. Istraga je u toku. Vinka traži slike, ili obeštećenje od sto hiljada dinara. U stranci kažu da to obeštećenje može stići jedino od Okružnog odbora. Neki su joj savetovali da svoje slike traži po galerijama… “Pa ko će kradenu sliku doneti u galeriju, oli su glupi oni, oli ja, bogami više ne znan“, žali se Vinka ovih dana, dok na ovu temu “ćakulamo“ u njenoj kući.
Hoće li Vinkin “Feniks“ nići iz pepela? Ili će za tu istinu biti potreban feniks-period – 500 godina? Neće – ako je istina baš to neprolazno trajanje.
Katica Kuzmanović