Piše: Nemanja Milošević
Spomenuh pre nekoliko brojeva krompir u gaćama. Ne znam, da li se sećate mirisa ovog delikatesa iz rerne „Smederevca“ kada ste bili deca? Pa ga onako vrućeg raspoloviš i samo posoliš. Ma ništa ti više za večeru ne treba. Prženi krompirići, i mladi i stari, po pravilu se služe uz svaki ozbiljniji obrok. Pomfrit je jedna od nezaobilaznih grickalica u parku, a među prvima na listi kuvanih jela u Sremu i dalje se nalazi čuveni krompir paprikaš.
Dok sve ovo pričam, verovatno ste dobro ogladneli. A zašto sve to pričam? Pa, verujem da i sami dobijate nervne slomove ne samo kada vidite cenu krompira u našim marketima, nego pre svega kada čujete da dobar deo krtola na našem tržištu dolazi iz inostranstva.
Da se razumemo, sve dok jedemo kvalitet po pristojnoj ceni, pretpostavljam da većina nas ne bi imala problem sa tim što je hrana koju kupujemo stigla iz Francuske, Nemačke, Holandije ili Belorusije. Međutim, slušajući domaćice, sve češće čujem sada već dobro poznate rečenice: „Kakav je ovo krompir? Pretvori se u blato kad ga skuvam!“, „Više ni ne pravim pire, ne može se od ovog krompira.“, „Ne možeš ga skuvati, kao da je od drveta!“…. I tako u nedogled.
Iskren da budem, ni sam nisam osetio ukus pravog krompira već prilično dugo. Sigurno dve godine, u našoj kući se pola kupljenog krompira baci, jer je prosto neupotrebljiv. I iste muke mučimo svi.
Ipak, čitajući vesti ovih dana, shvatio sam da muke nas koji jedemo krompir nisu ni upola velike kao muke onih koji ga proizvode. Za sav svoj trud, oni dobijaju tek trećinu cene koju plaćamo u marketima, a nekad i manje. Zbog takve situacije, dobar deo proizvođača je batalio posao, pa su se tako poljoprivredne površine pod krompirom u našoj zemlji u poslednjih deset godina prepolovile!
Na sve to, uvozni krompir je značajno jeftiniji u otkupu, pa je očito da je on favorit trgovaca, što predstavlja dodatni problem našim poljoprivrednicima pred kojima je sve uže tržište, pa čak i kada je prerada u pitanju. Zato nije redak slučaj da se i domaći, dobar krompir, baca zbog neisplativosti proizvodnje. Tako bar pričaju proizvođači.
Tražili su oni ove godine i uvođenje sezonskih carina ili drugih oblika zaštite domaćih proizvoda. Šta će od toga biti, ostaje nam da vidimo. Ali sigurno je da se dobrog krompira, ukoliko ne gajimo sopstveni, nećemo baš mnogo najesti ni ove godine. A, kako stvari stoje, pred najezdom uvoznog škarta, sumnjam da će se tržište domaćeg krompira u skorije vreme stabilizovati. No, da ne dramimo. Tako smo kukali i na razmućeno mleko u prahu umesto kravljeg, pa i njega preživesmo.
