• petak, 29. mart 2024.
Muzikom pobedio koronu
Društvo
0 Komentara

Muzikom pobedio koronu

4. januar 2021. godine

Piše: N. Milošević

Pandemiji korona virusa još uvek se ne nazire kraj. Među ljudima su konstantno pomešani strah, ravnodušnost, bes… Policijski čas tokom marta i aprila još nam je ostao u sećanju, a, kako od virusa, tako strahujemo i od zatvaranja.
Iako je boravak kod kuće tokom proleća velikom delu radnog naroda, bar u početku, omogućio da malo predahnu od obaveza i brzog tempa koji nam život svakodnevno nameće, vremenom, nemogućnost kretanja i boravak na jednom istom mestu svakoga dana postao je nepodnošljiv. Ipak, svi ćemo se složiti da je najteže bilo onima koji su zaraženi i u potpunosti zatvoreni u jednu prostoriju. Uprkos nenadanom odmoru, oni su strahovali za svoje najbliže, a, pored toga, i dosada je počela da uzima svoj danak.
Međutim, vreme provedeno kod kuće ne mora nužno da bude izgubljeno, jer, ono se može iskoristiti i za učenje, možda nečega što smo oduvek želeli da znamo. Nikinčanin Ivan Damnjanović, po struci filozof, a po poslu IT-jevac, nije ni slutio da će baš on oboleti od ove pošasti, koja mu je, ipak, omogućila slobodno vreme za bavljenje novim hobijem.
– Prvi simpomi su me zatekli u Novom Sadu, gde stanujem i radim. Jedno jutro sam se probudio, video da imam temperaturu i shvatio da ne treba da idem na posao. Bio sam ubeđen da je u pitanju samo prehlada, pa sam otišao kući u Nikince da otvorim bolovanje. Mislio sam da se u Novi Sad vraćam za dva dana. Međutim… – počinje Ivan svoju priču i nastavlja:
131986715_381322982935274_4606817136147950166_n– Na pregledu su mi rekli da imam blagu upalu pluća, što je jedan od prvih znakova korone. Masku po kući više nisam nosio preventivno, nego da na sledeći pregled ne bih sa sobom vodio ukućane. Bio je loš taj osećaj da potencijalno ugrožavaš nekog ko je i sad, a pogotovo tad, i od strane lekara, a bogami i od strane državnih organa označen kao toliko ugrožena kategorija da dva meseca nije smeo da proviri na ulicu. I taj osećaj sam imao dok god sam bio u izolaciji – kaže Ivan Damnjanović.
U početku je, kaže, bolest prilično zamarala njegov organizam, pa nije mnogo razmišljao o tome kako da upotpuni vreme.
– Fizički me je najviše mučio efikasan umor. Napravim dva kruga po kući – i moram da legnem da odmorim, a temperatura skoči. Zanimljivo je to što temperatura nije bila visoka, išla je najviše do 37,5. Tako sam prvih dana ugavnom ležao i gledao filmove i serije – kaže Ivan.
Međutim, izolacija je potrajala, a vreme je polako prestalo da teče.
– Posle nedelju-dve je postalo dosadnije. Ne smeš da ideš napolje, a ni unutra ne možeš baš mnogo da uradiš. Trebalo mi je da se krećem i radim bar nešto, i to je postepeno nadvladavalo želju za gledanjem filmova. Temperatura je ostajala ista, i to me je sve više iritiralo. Bila je tako niska da misliš da mora da prođe za par dana – a ne prolazi. Vrlo frustrirajuće. Počeo sam da mislim na bas gitaru koja je ostala u Novom Sadu. Pozajmio sam je od druga, hteo sam da učim da sviram, i baš bi bilo dobro da je sad tu… – kaže Ivan i dodaje da je vreme provedeno u izolaciji bilo idealna prilika da se posveti onome što je oduvek želeo – muzici.
– Spletom okolnosti, posle par dana sam uspeo da je donesem. Skinuo sam aplikaciju sa tablaturama i počeo da tražim jednostavne pesme. Jedna od prvih koje sam učio da sviram bila je Nirvanina Love Blues. Dovoljno jednostavna, a dovoljno zabavna kad se svira samo na basu. To je bio jedan od uslova – da bude dovoljno upečatljiva i prepoznatiljiva – da samo bas može da je iznese, a da bude celovita. Druga je bila Iron man od grupe Black Sabbath. Nije bilo jednostavno jer sam bio na samom početku. Nisam bio potpuno u ritmu. Nisam mogao da uhvatim pesmu, klizila mi je kroz prste. A kad sam požurio, bio sam ispred nje. I tad sam shvatio – ne treba tražiti pesmu, ne treba juriti za njom, treba se prepustiti. Treba je osetiti, upiti, doživeti bubanj, gitaru, naći svoje mesto u pesmi, a prsti će već ispratiti… Vežbao sam jednu pesmu po par dana, udubljivao se, doživljavao splet instrumenata, prepuštao se i gubio se… A u svakoj je bilo nešto novo što tehnički nisam znao da izvedem. Sve to mi je pomoglo da skrenem misli sa sive svakodnevice, činjenice da sam bolestan, crnih vesti koje nas obasipaju… – kaže Ivan Damnjanović.
Polako, već krajem leta, u medijima su počele da se pojavljuju vesti o sve većem broju izlečenih. I njegov negativan test stigao je uskoro, ali, posledice bolesti trajale su još dugo.
– I tako sam svirao, radio od kuće i imao temperaturu 37-sa-nešto-malo više od dva meseca. Do tad mi je test već uveliko bio negativan, ali i dalje nikom nije bilo jasno zašto nije prošlo… Mislim da bi mi sve to bilo mnogo stresnije da nisam imao bas pored sebe… Sa druge strane, možda nikada ne bih uspeo da odvojim vreme da se posvetim sviranju, a, koliko god to čudno zvučalo, korona mi je pomogla da počnem da učim nešto što mi je oduvek bila želja – kaže Ivan i objašnjava:
– Oduvek me je najviše privlačio ritam. Lepo je slušati tonove gitare, stvarno jeste, ali ako ritam koji sve to nosi nije zabavan, nije to – to, nešto fali. Privlači me ritam-sekcija. Prosto mi se javila želja da počnem da sviram bas. Ranije sam dosta pratio bubanj, ali sam vremenom shvatio da bubanj samo pratim, a osećam bas. Ipak je bas melodičniji, a može da bude jednako ritmičan. Srećan sam što sam počeo da ga savladavam i što sam vrlo brzo uspeo da kupim sopstvenu bas gitaru. Shvatio sam da uvek, i sada kad nisam u izolaciji, mogu da odvojim nešto vremena da vežbam i poručio bih ljudima, posebno onima koji su se našli u karantinu, da se posvete onome što vole, da uče nove stvari i pokušaju da preispitaju i pronađu svoja interesovanja – zaključuje.

Sremske novine polažu autorska prava na sve vlastite sadržaje (tekstualne, vizuelne i audio materijale, baze podataka, vizuelizacije baza podataka, baze dokumenata i elektronske prikaze dokumenata i programerski kod). Neovlašćeno korišćenje bilo kog dela portala nije dozvoljeno, smatra se kršenjem autorskih prava i podložno je tužbi.

Najnovije vesti

TRENUTNO NEMA KOMENTARA.

Ostavi komentar

%d bloggers like this: