Pregledom je utvrđeno da je dete imalo rane od gašenja cigareta po rukama i da je zlostavljano
Zabeležila: S.Đaković
Ma koliko bili profesionalci u svom poslu i odvajali poslovne događaje od onih privatnih i ma koliko dugo radili neki posao ne možemo da napravimo rez tako da nas ništa od onog što doživimo radeći i privatno ne dotakne „u najtanju žicu“. Bilo da je to lepo ili ružno, svejedno. Tako je i socijalnim radnicima kojima je rešavanje problema – porodičnih, pojedinačnih, grupnih, socijalno – društvenih svakodnevni posao. Ali, ljudi smo, osetljivi smo, posebno kada su u pitanju deca. Zato se takvih slučajeva sećaju, analiziraju ih, upoređuju i onda kad prođe mnogo godina od kada su se dogodili.
Upravo jednog takvog događaja od pre više decenija sećaju se i sada u Centru za socijalni rad u Sremskoj Mitrovici. Reč je o sasvim malom detetu koje je pronađeno na ulici kako prosi.
U pitanju je bilo četvorogodišnje dete, a ta prijava je stigla anonimno: na toj i toj adresi u gradu nalazi dete koje traži da mu daju dinar…
Bio je zimski period, bilo je veoma hladno vreme, padala je susnežica, a to dete je zaista sedelo na ovećem pokvašenom kartonu postavljenom na beton i prosilo. Sedelo je tu samo, ljudi su prilazili i pružali koji dinar i pitali se ko je, odakle je i ko je pustio dete da to radi.
Socijalni radnici su odmah otišli na navedeno mesto. Reagovali su po svim propisima svoje struke, obavestivši sve koje je trebalo i dete je dovedeno u Centar za socijalni rad. Odvedeno je potom i na pregled kod pedijatra, a gde god da su ga vodili, ono je grčevito držalo sitniš koji je dobilo na ulici.
Dete je bilo je mokro od glave do pete, seća se socijalni radnik. U Centru su ga presvukli jer su imali garderobe tog uzrasta, a kada su sa deteta skidali mokru odeću, počele su da ispadaju papirnate novčance koju je sklonilo. U kutijici držalo je samo gvozdenjake.
Pregledom je utvrđeno da je dete imalo rane od gašenja cigareta po rukama i da je zlostavljano.
Socijalni radnici su detetu za sitni novac, videvši da mu je jako bitan, dali prikladnu kutijicu, ali su ga pitali za šta mu trebaju pare koje je skupljalo na ulici. Odgovorilo je: da mama kupi šećer, kafu i cigarete…
To nikako nije bilo potrebno da čini, jer se u evideniciji videlo da je detetova porodica bila materijalno obezbeđena od strane Centra i da je dete dobijalo dečiji dodatak. I pored toga, dete je, ipak, prosilo za potrebe svog roditelja.
Ali, život ide dalje. Na sreću, priča je krenula u pozitivnom pravcu. Kroz godine, ovo dete stasava u divno odraslo biće koje se školuje da jednog dana bude svoj čovek.
Projekat „Prosjačenje – preživljavanje ili biznis“ sufinansiran je sredstvima Ministarstva kulture i informisanja Vlade Republike Srbije.
Stavovi izneti u podržanom projektu, nužno ne odražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
