Najrasprostranjeniji način spremanja i konzervisanja zelene krme je siliranje i to prirodnim tokom fermentacije. Istovremeno, ovaj način spremanja krme moguć je samo kod krmnih biljaka bogatih ugljenim hidratima. Međutim, kada se ukazala potreba za siliranjem proteinskih biljaka (leguminozama), koje su siromašne lakorastvorljivim ugljenim hidratima (šećerima) uvidelo se da se one loše ili nikako ne mugu silirati. Za dobijanje kvalitetne silaže od zelene krme leguminoza neophodno joj je dodavati krmu bogatu šećerima, melasu, hemijske preparate, koji su sposobni poboljšati silažiranje, veštački je zakiseliti ili sterilisati. U novije vreme, sve više je u primeni novi način spremanja i konzervisanja leguminoza samokonzervisanjem pretodno provenjene zelene krme ili biljaka smanjene vlažnosti, čime se omogućuje dobijanje visokokvalitetne stočne hrane, poznate pod nazivom „seno-silaža“ ili senaža, a taj postupak zove se senažiranje.
Šta je senaža ?
Senaža je oblik stočnog hraniva koje više podseća na seno, ali delimično i na silažu, odnosno senažiranje je način spremanja stočne hrane (krme), relativno novijeg datuma, posebno kod nas.
Zašto konzervisanje sanažiranjem, a ne siliranjem?
Prema brojnim iskustvima i rezultatima spravljanja i iskorišćavanja senaže, postignuti su proizvodi i ekonomski efekti sa boljim rezultatima nego sa senom i silažom. Pri pravilnom postupku manji su gubici, a krma sa sadržajem vlage 45-50%, zadržava svežinu, ostaje list u celini, nema mehaničkih gubitaka, očuva se prirodna boja i miris, a hemijski sastav senaže je neznatno promenjen u odnosu na zelenu krmu. U postupku pripreme senaže obrazuje se znatno manje organskih kiselina (posebno mlečne i sirćetne kiseline). S tim u vezi, pH vrednost senaže ostaje na vrlo visokom nivou. Manja kiselost, odnosno viša pH vrednost senaže u odnosu na silažu, omogućava njeno korišćenje u količini osnovnog hraniva za sve kategorije preživara. Zbog svega navedenog, stoka rado jede senažu, bolje od mnogih drugih kabastih hraniva. Prema konzumiranju senaže lucerke od strane junadi bila je 98,1%, a baliranog sena lucerke 93,8%, dakle za 4,3% više.
Pri proizvodnji senaže sa 1 ha dobija se više krmnih jedinica, nego pri spremanju sena (1000-1500) i silaže (300-400). Pri senažiranju postiže se za 30 posto više suve materije po jedinici površine, za 44 posto bolja je svarljivost proteina, odnosno u celini za 45 posto bolja je svarljivost SM, nego što je slučaj pri spremanju sena trava. Proces senažiranja je moguće u potpunosti mehanizovati. Osim toga, senaža se ne smrzava, a pri njenom spremanju isključije se prevoz velike količine vlage (vode). Proizvodnja senaže manje zavisi od vremenskih uslova, nego spremanje sena, zato što za provenjavanje trave u polju treba 3-4 puta manje vremena nego za sušenje sena, tako da se senažiranje pokazalo kao dobro rešenje za spašavanje otkosa u godinama kada kiša ne dozvoljava da se zelena masa osuši i pokupi u vidu sena.
Uslovi za senažiranje
Osnovni elementi tehnologije spremanja senaže su: značajno provenjavanje zelene mase (40-60%) i stvaranje uslova za obrazovanje i očuvanje visoke koncentracije ugljendioksida (CO2) u siloobjektu. Za senažiranje se prave posebni objekti tzv. „senažeri“. Idealni „senažeri“ su siloobjekti koji obezbeđuju potpunu hermetizaciju nakon njihovog punjenja. Takođe, obezbeđeni su opremom za mehanizovano punjenje i izuzimanje pri korišćenju senaže. Sa gledišta kvaliteta senaže ovi silosi su najbolji. Jedina prepreka za šire korišćenje ovih silosa čini cena, budući da su to najskuplji objekti ove vrste po jedinici kapaciteta. Kod ovih silosa se unutrašnji zid premazuje radi zaštite određenim zaštitnim sredstvima, stakloemajlom, plastičnom masom i sl. S obzirom na vrlo visoke investicije ovi silobjekti se koriste za najvrednija hraniva, kao što su kukuruzno zrno i klip visoke vlažnosti, a isto tako i „senažu“ od lucerke i trava sa 45-55% vlažnosti. Moguće je senažu praviti i u nešto skromnijim i jeftinijim siloobjektima, ali se mora računati na veće gubitke pri senažiranju, pa čak i kvarenje senaže. Drugim rečima za dobar kvalitet senaže, siloobjekat treba da obezbedi gore navedene uslove. U novije vreme, većim korišćenjem različitih sintetičkih (plastičnih) materijala, kao što je poluvinil (PV), razvijen je način konzervisanja mase u silo-folijama ,tzv. „silo-kobasicama“ ili „silo-rolbalama“. Otkosi se sakupljaju u rol bale koje se umotavaju u folije koje se dobro zavare ili zavežu i na taj način obezbedi potpuna anaerobizacija i hremetizacija siloobjekta, odnosno silo-rolbale. Punjenje i postavljanje folija je jednostavno, obavlja se na pogodnom mestu, u krugu ekonomskog dvorišta, odnosno u blizini stočarskih objekata. Međutim, mašina za punjenje i vakumiranje, i folija koja je za jednokratnu upotrebu, su dosta skupi. Najveću opasnost za ovako skladištenu senažu predstavljaju rupe na foliji načinjene od ptica i glodara, što omogućava prodiranje vode i vazduha u silo-kobasicu.
Obezbeđenost gazdinastava uslovima za senažiranje krme
Naša poljoprivredna gazdinstva ne poseduju kvalitetne silo objekte za spravljanje senaže. Uložena sredstva za pravljenje objekata za senažu kao i mehanizacije se spašavanjem 2-3 otkosa zelene mase u kišnim godinama vraćaju.
Dipl. inž. polj. Željko Graovac
Struk. inž. polj. Milan Milić