Piše: Nemanja Milošević
Za rezervoar evro dizela u Bosni i Hercegovini, od pre neki dan je potrebno izdvojiti više od osam hiljada dinara! Prvoaprilska šala, mislili ste? E, pa malo ste pogrešili. Stigla nas je ova obećana zemlja u cenama omiljenog derivata vozača automobila sa oznakom TDI – sa crvenim „I“ najčešće i „fauve“ znakom na hladnjaku.
Videli to vozači „golfa“ i „pasata“, pa se uhvatiše za glavu. I oni sa one, i ovi sa ove strane Drine. Jer i jedni i drugi su do sad naftu sipali na levoj njenoj obali. Međutim, lako nađoše rešenje, i to u zejtinu koji se još uvek drži na oko 180 dinara po litru, a na ponekoj akciji i jeftinije. Ako voziš auto koji nema mnogo elektronike, sipaš do vrha i teraš ga do mile volje. Plus poštuješ i ekološke standarde, jer iza tebe se ne širi crni naftni oblak, nego svima omiljen miris uštipaka i prženog oslića.
Ne, ni ovo nije prvoaprilska šala. Očiju mi, čuo sam da je tako.
I dok mi i Bosanci znamo kako da se snađemo, s obzirom da poljoprivredne površine pod suncokretom u svetlu aktuelnih klimatskih promena iz godine u godinu rastu, a to znači i potencijalno jeftinije ulje, u Evropi je nastao haos. Čak ni to nije šala. Jedino što je ovih dana u Evropi šaljivo jesu klipovi na društvenim mrežama o skupoći goriva. Ne znaju ljudi šta ih je snašlo. Neki, poput Slovenaca, čak razmatraju da obustave prodaju goriva strancima… I gledajući sve to, pomislih koliko je lepo živeti ovde kod nas. Mi smo na krizu decenijama navikli, pa nas u suštini za sva ova svetska geopolitička i ekonomska previranja apsolutno zabole uvo.
Zato smo, valjda, toliko i veličali Trampa kad je trebao da se vrati na mesto američkog predsednika. Šta god uradio, nas kriza zaobići neće, a ovako bar možemo da se nasmejemo tragikomičnim izvalama svakih nekoliko dana. Pa i ovog, prvog aprila. Jedini ozbiljan problem zadesio je ove naše teške desničare (mahom se tako predstavljaju), koji sad ne znaju na čiju stranu da stanu i čiju majicu da kupe u Knez Mihailovoj ili na rumskom vašaru. Sa likom Trampa Srbina ili Brata Putina? Težak izbor, moram da priznam.
A, kako su počeli da igraju „Riziko“ po čitavoj zemaljskoj kugli, mnogi su se zapitali i kako preživeti tu njihovu dečiju obest ukoliko se previše zaigraju, dok istovremeno nema roditelja koji bi mogli da ih opomenu ili ih oteraju svakog u svoju sobu?
Evo, ja sam negde pročitao savete, pa ću da vam ih parafraziram. Prvo i najbitnije je da poradiš na sebi i razmisliš o tome šta ti je zaista potrebno za normalan i lep život, nezavisan od sveta oko tebe. A onda, možeš da kupiš kuću na selu ili se vratiš u staru porodičnu. Nabaviš koju kokošku i bar jednu kozu. Urediš i posadiš baštu, a može i poneka voćka. I najvažnije, do zime – osposobiš dimnjak. Možeš da spremiš i jednu solidnu testeru, vrlo je moguće da će ti zatrebati. A, što se tiče svega ostalog, priroda nam je već dala. Pa nek` ratuje ko god s kime hoće. Ti sa tim više nemaš baš ništa.
