Piše: Boris Miljković
Sad se to kupuje, a nekad kod nas donesemo sa njive. Isečeni svi budemo od krzovine ko da smo se britvama gađali. I čupaš ga iz kuruza, a on se sav uvio. I uvek ko dete sam se pitao šta će joj toliki pasulj, j**o je pasulj. Mislim da i deda nije bio oduševljen, al` ćutao je i on.
Onda se to raširi po avliji i gazi ga Đokić trakorom, a moja majka (baba) nišani gde točak nije prošao da i tuda prođe.
„Je lmogu na Dunav“, pitam je. A ona će: „Čekaj, da nisi mrdo. A znaš da tražiš kad kuvam pasulja?“. A mislim se, sto godina ima, a laže. Sva deca jedu picu, a ja sam retardiran, pa mi je do pasulja u sred leta. I ode traktor, onda mi da vile. I to one za slamu sa dva kraka, pa udaram po pasulju dok ona ponosno gleda.
„Je l` mogu na Dunav majka?“, pitam je ponovo.
„Ne može, lupaj da svako zrno otpadne“.
O, đavoli je lupali. I još viče: „A prebranac za Badnji dan voleš“. Kako da ne, još odgore mi stavi svinjsku glavu krmače osam godina stare, sve zajedno sa ušima od svinje i kljovama. Bitno je da kalendar crkveni drži ispod jastuka, a riba što se peče na masti kad se posti to nema veze. „Skupo ulje“, kazala bi, „a nije ni zdravo“.
I stvarno, tad ulje nije bilo zdravo jer mesare bile pune masti, pa onda mesari pričali kako je ulje nezdravo. Sad kažu da ne valja mast. J**em ga više, ko će znati? I sad kao da čujem majkin glas: „Udri to jače, kilonjo“. Pa `di ćeš jače, ne pravimo duvan. Jer posle traktora, vila, to je bilo samleveno kao duvan.
Mislim se da je mogla i voz proterati kroz avliju preko pasulja, i to bi. Onda, posle joj sipam dok ona rešeta, pa sipa u korito. A prašnjavi k`o da su nas konji vukli saskim drumom vezane za šinska kola. E, onda ga nosimo u šupu, pa ga pokrije ćilimom. Pa sve tako otvori i kaže: „Mora malo da se luftira“. Kako da ne, ugušiće se jadan, mislim se u sebi.
Znala je majka da ga skuva sa šunkom džogarom prste da poližeš, a znala je i da ga unakazi „sa kožuricom“, tako je ona tepala. Kad pitaš šta ima za ručak, ona kaže sva bitna: „Pasulj sa kožuricom“. Kakva kožurica sve te ne j**alo, kad znam da smo zaklali krmaču od osam godina. To nije kožurica, nevć guma za MIG 21. Kad slučajno zagrizeš parče, dva dana ne možeš zub da izvadiš iz toga.
I tako, zastanem ponekad u marketu ispred rafa sa pasuljom i gledam ga dugo, pogledom retardiranim od trauma iz detinjstva. A opet, sad bi` jeo i taj majkin sa kožuricom…
Foto: raphael.app
