Piše: Nemanja Milošević
Ko laže, taj i krade. Tako su nas učile majke i bake kada smo bili mali…
U to vreme nismo baš shvatali težinu tih reči. Međutim, na pragu svojih tridesetih, u glavu su mi došle neke stvari sa mesta koje je baba takođe često spominjala.
O čemu se radi? Pa, pretpostavljam da nacionalne medije u većoj ili manjoj meri svi čitamo i pratimo na društvenim mrežama. Bilo da na tražimo neku informaciju, ili nam neka manje ili više bitna informacija sama iskače pred oči. Ali, svi smo još odavno svesni da veliki broj tih informacija često nije utemeljen na proverenim činjenicama i da ono “FOTO”, “VIDEO” i “NEĆETE VEROVATI!” ima ulogu ničeg drugog nego obične bućke za soma ili varalice za štuku. A, ukoliko nacionalni medij u nekom slučaju i dođe do koliko-toliko proverene informacije sa lokala, u najvećem broju slučajeva je ta informacija došla od lokalnog medija, poput našeg. I tu, zapravo, dolazimo do onoga što spomenuh u prvoj rečenici.
O čemu ja to govorim? Pa, ne znam koliko ste upoznati sa tim stvarima, ali do informacija na lokalnom i regionalnom nivou, na licu mesta dolaze isključivo lokalni i regionalni mediji poput “Sremskih novina” i nama sličnih, komšijskih medija. Mi smo ti koji “gulimo” đonove, trošimo svoje vreme, gorivo i gume na automobilu i prelazimo desetine i stotine kilometara kako bismo došli do određene informacije ili napravili zanimljivu reportažu. Ali, ukoliko neko od ovdašnjih medija, posebno na društvenim mrežama, objavi informaciju ili reportažu koja zavređuje pažnju šire javnosti, ista ta informacija ili reportaža postaje zanimljiva i nacionalnim medijima, koji je bez ikakvih skrupula, bez pitanja i bez zakonom propisanog potpisa dalje objavljuju.
Tako se, baš pre neki dan, širom Srbije (a delom i Republike Srpske), na veb sajtovima i društvenim mrežama dobrog dela nacionalnih medija vrteo video snimak momaka, učenika rumske Poljoprivredne škole, koji su na matursko veče došli traktorima. Video snimak koji je snimila i obradila novinarka “Sremskih novina”, koja je to veče bila na terenu i pošteno odradila svoj posao. Snimak je veći broj medija objavio bez pitanja, a samim tim i bez usmenog ili pismenog odobrenja rukovodstva našeg medija.
Ali, pošto u Srbiji neki novinari primaju platu zbog toga što rade novinarski posao, dok neki “novinari” primaju platu kako bi sedeli za svojim kompjuterom i pratili šta su objavili novinari koji radno vreme provode na terenu, među ljudima, kako bi ga podelili kao sopstveni sadržaj, situacija u lokalnim i regionalnim medijima širom zemlje, iz godine u godinu, postaje sve gora.
I baš zato, ne možemo, a da se ne zapitamo – gde smo tu mi? Mi koji svoj posao radimo pošteno, dok neko iz svoje fotelje, jednim klikom, bez pitanja i dozvole preuzima plodove našeg rada.
Velike medijske kompanije u Srbiji, mahom sa nacionalnom pokrivenošću, na ovaj ili onaj način i dalje uspešno preživljavaju i, nekim čudom, bar kada je štampa u pitanju, za sitne novce prodaju svoja izdanja uprkos sve višim troškovima štampe. Sa druge strane, lokalni i regionalni mediji, čiji novinari svakodnevno ordiniraju terenom i prikupljaju informacije iz prve ruke, jedva uspevaju da skrpe “kraj sa krajem”. Na sve to, poslednjih nekoliko godina zabeležen je i konstantan upliv nacionalnih medija na lokalne konkurse u oblasti javnog informisanja, gde direktno ugrožavaju egzistenciju lokalnih medija, a da se pritom njihovi novinari na terenu skoro nikada ne pojavljuju. I na sve to, koriste naš sadržaj predstavljajući ga kao svoj.
Da se razumemo, ovo nije kuknjava ozlojeđenog urednika jednog lokalnog i regionalnog medija. Ovo je surova istina, koju naprosto moram da podelim sa svojim čitaocima i širom javnošću, kako bih, makar na neki način, ukazao na problem sa kojim se naše kolege sa lokala već godinama suočavaju, a za koji, smatram, čitaoci treba da znaju, kako ne bi bili obrlaćeni i prevareni, kako kršenjem Zakona o autorskom pravu, tako i iskoršćavanjem njegovih “rupa”.
S tim u vezi, na kraju svake vesti na veb sajtu “Sremskih novina” stoji obaveštenje: “Sremske novine polažu autorska prava na sve vlastite sadržaje (tekstualne, vizuelne i audio materijale, baze podataka, vizuelizacije baza podataka, baze dokumenata i elektronske prikaze dokumenata i programerski kod). Neovlašćeno korišćenje bilo kog dela portala nije dozvoljeno, smatra se kršenjem autorskih prava i podložno je tužbi”. Zato, drage „kolege“, pre nego što kliknete na “copy-paste” ili rešite da prekrojite našu reportažu uz korišćenje naših fotografija ili video-zapisa bez pitanja, dobro razmislite!