Ruma – U trenucima najvećeg slavlja na večeri, preko stotinu osmaka OŠ “Dušan Jerković” u Rumi, povodom završetka škole, izenada je pozlilo šesnaestogodišnjoj Ivani Lazarević, koja je na putu za bolnicu preminula. Otkazalo je bolesno srce u momentu kada je zapevana njena pesma “Ivana”. Na sahrani preko hiljadu đaka, rodbine, prijatelja i poznanika ispratili su Ivanu do grobnog mesta.
Pre više do dva sata nego što je zakazan ukop plato oko kapele na varoškom groblju bio pun “kao košnica”. Više od hiljadu đaka, rodbine, komšija, prijatelja tiskalo se u muku bez izgovorene reči. Mirno stoje dok sunce nemilosrdno peče.
-Ovoliko naroda nikada nije bilo na jednoj sahrani- jedva čujno priznaje ženi do sebe baka naslonjena na štaku.
Iz kapele broj 1. do neba odzvanja lelek majke Snežane i uzdasi oca Dušana dok se, kao da još uvek nisu svesni šta se stvarno dešava, oko njih muvaju Ivanina braća devetogodišnji Miloš i četvorogodišnji Lazar. U školi nemirni, vragolasti đaci, sada, ispred kapele stoje “ukopani” kao mumije. Niko neće da poveruje kako njihove Ivane više nema.
-A, tako se poslednje godine radovala što će, sada, moći da upiše srednju školu i stekne kvalifikaciju kozmetičara-na naše pitanje koji su Ivani bili dalji životni planovi, očiju punih suza, priseća se drugarica Nikolina.
Sunce žeže. Vrućina nesnosna. Nigde senke, niti hladovine. Nikome kao to da ne smeta i pored toga što su svi počev od đaka obučeni u crninu. Zapomaganje i lelek iz kapele postaje sve jači kako se približavo trenutak iznošenja kovčega. I gle čuda. U momentu kada sanduk sa Ivanom izneše napolje odjednom, iz čista mira, nebo zaparaše munje i zapucaše gromovi. Majčin lelek posta još jači.
– Gde to ideš moj anđele-krikom očajnika zapomaže majka Snežana ne ostavljajući ravnodušnog nikog.
Nasta metež i dozivanje za pomoć. U nesvest pade jedna, za njom druga, pa treća učenica. Malo dalje i dve sredovečne žene se nađoše na zemlji. Srećom u blizini je bilo lekara da priteknu upomoć.
Jedan mladi život je ugašen prerano. Drugovi i drugarice pričaju da je Ivana te večeri “male mature” bila izuzetno raspoložena. Skočila je da zaigra kada je čula njenu omiljenu pesmu “Ivana”. Velika radost, završetak školovanja i veliki izliv emocija zbog omiljene pesma bili su fatalni za šenaestogodišnju Ivanu. Njeno bolesno srce nije izdržalo. Samo se savila i požalila kako joj nije dobro.
-Izneli smo je napolje da dođe do vazduha i odmah pozvali lekare. Stigli su brzo. Ali, za Ivanu nije bilo pomoći- jedva suzdržavajući suze priseća se đak Nikola.
B.M.