Šunka i kulen, proizvedeni u Specijalnom rezervatu prirode „Zasavica“ dobili su zlatna priznanja i prva mesta na svim najznačajnijim sajmovima i festivalima hrane koji su u poslednje vreme održani u našoj zemlji. Malo je, međutim, poznato da u poslednje dve godine iza kvaliteta proizvoda sa Zasavice stoji mesar Dragan Slavkić Lođa iz Martinaca na čijim salašima se tovi više stotina prasadi, krmača i nazimadi sve traženije rase „mangulica“.
– Meso mangulice je potpuno drugačijeg sastava, mekše je i bolje izgleda. Za pravi kulen u „kati“, koristi se meso svinje stare najmanje dve godine jer je tada manji procenat vode u mesu. U odnosu drugo, meso mangulice je kompaktnije i lepše izgleda – pojašnjava Lođa i dodaje da su Sremci do skora pravili kobasicu, a ne pravi kulen koji su „ukrali“ Slavoncima gde se kulen pravi od seckanog mesa.
U tehnologiji dobijanja kulena, posle klanja, meso se hladi u polutkama, a potom obrađuje i odvaja za kulen i kubasicu. Prerada je narednog dana i nema potrebe da stoji nekoliko dana.
– Za kvalitetan kulen treba izdvojiti delove mesa od buta, jedan deo vrata i deo leđne masnoće. Ona kulen drži kompaktnim i daje mu lep presek. Na sve to se dodaje 2,2 odsto soli i 1,2 do 1,4 odsto što tucane, što mlevene paprike. Sve se radi ručno, nikako mašinski jer mešalice razbiju mekano meso – navodi Slavkić.- Posle punjenja, kulen u pušnici „odstoji“ 24 sata i tek onda „kata“ prima dim. Trajanje sušenja zavisi od spoljne temperature, ali i od kvaliteta bukove piljevine. Potom se kulen iznosi na blagu promaju, a na kraju, kulen ide u podrum ili tamnu prostoriju i „zreo“ je posle šest meseci.
Slavkić nam otkriva i način pripreme šunke za zlatna priznanja. Po njegovim rečima, suvim solenjem, šunke odstoje šest do osam sedmica u drvenim kacama, nikako u plastici ili na paleti. Potom se šunka pere hladnom vodom koja skida so, a onda ide na „presovanje“ pri čemu treba voditi računa da ne pukne šuplja kost u šunki jer onda dolazi do kvarenja. Na kraju, šunka odlazi u pušnicu.
– Lažu kad kažu da se vreme promenilo i da šunka više ne može da stoji, kao nekada. Sve je do čoveka. Neće ljudi da traće vreme, pa rade kako im je brže i lakše – kaže Lođa.
Zahvaljujući medijima i agilnosti upravnika rezervata Slobodana Simića, priča o kvalitetu kulena i šunke od mangulice munjevito se širi Srbijom. Kupuju ljudi prasad i suprasne nazimice. Nekima će se cena od 400 evra za suprasnu nazimicu učiniti preskupom. Ali, odmah se treba prisetiti i da se kulen od mangulice prodaje za 5.000 dinara, a šunka za 10.000 dinara.
Za potrebe „Zasavice“ na Lođinim salašima praktično je zaokružen ciklus proizvodnje, od praseta do šunke. I još uvek vode računa o svakom detalju. Zato i dalje osvajaju medalje na svakoj manifestaciji.
Ž.N.