Sremska Mitrovica – Porodica Stjepana Mike Mackanića ( 63) seljaka iz Sremske Mitrovice više od 20 godina ima salaš na izlazu iz grada, na Voganjkom putu. Tu je velika zgrada sa prostorijom za stanovanje, radionica, prostorije i šupe za raznu mehanizaciju, ostava za slamu i drugo što treba seljaku. Ali, jedne aprilske noći, Mackanićev salaš je pokraden. Iz dvorišta su odvezene dve velike prikolice – bunkerašice i sedam tona đubriva. Procenjena vrednost odnetog plena je 12.000 evra!
– Za vreme koje ovde imam salaš tri puta sam pokraden, ali ova, poslednja krađa prevršila je meru. Kao da sam slutio da bi se nešto moglo dogoditi. Tog petka, dan pre krađe, govorio sam sinu da pođubrimo njive. Nismo to učinili, a kad sam sledeći put došao na salaš nisam mogao da verujem očima – šupa je bila prazna, prikolica i đubriva nije bilo – priča nam Stjepan.
Odmah su pozvali policiju koja je izvršila uviđaj, sve zapisala, slikala, konstatovala nađene tragove, priča dalje Mackanić. Lopovi su ostavili dosta tragova. Uz one od traktorskih guma kojim su došli, u voćnjaku je ostalo neko rotaciono svetlo. Trebao je jak traktor da odvučene dve ogromne prikolice i sedam tona đubriva. Policija i Stjepanov sin Zdenko pratili su tragove od dvorišta salaša daleko u atar. Tragovi pokazuju da su „noćni posetioci“ ušli i vratili se kroz zadnja vrata ka voćnjaku, ali tako da ih ne snime kamere obližnje fabrike. Izgleda da im je postojanje tih kamera na ovim objektima bilo dobro poznato.
– Od naše plave prikolice sada je ostala samo stranica. Jedna prikolica bila je „zmajevka“, crvene boje, registrovana je u Šidu, druga je bila marke „ljutomer“ plave boje i mitrovačkih registarskih tablica. Za obe imamo potrebne papire, kupili smo ih da sa njima izvlačimo repu, a lane smo za njih kupili nove stranice – objašnjava Stjepan Mackanić.
Stjepan Mika Mackanić je tokom dana na salašu, noću je kod kuće u gradu. To je sigurno neko primetio, kao što je primetio i vredne mašine i repromaterijal.
– Čuo sam posle da su te noći, oko četiri sata, naši psi, imamo ih tri, dugo i glasno lajali. Lavež su čule komšije. Sigurno je da nije bio u jedan čovek u ovoj nečasnoj raboti već više njih – smatra naš sagovornik.
Đubrivo se lako može prodati, prikolice iseći, a da bi spasili ako se nešto spasiti može, Stjepanov sin Zdenko je dva dana posle krađe obilazio okolna i udaljenija sela. Raspitivao se kod ljudi o tome da li je neko nešto video, opisivao pokradeno sa njihovog salaša. Niko ništa nije video, niko ništa nije čuo. Zato je dao oglas na ovdašnju televiziju u kom moli ljude, koji su bilo šta videli ili čuli, da im se jave i pomognu kako bi vratili pokradeno. Za takvu informaciju sledi vredna nagrada.
Dok policija radi svoj posao, oglas se objavljuje, ali odjeka nema. Mackanići sa nestrpljenjem čekaju bilo kakvu vest, ali već polako gube nadu.
S.Đaković